Published On: Čet, kol 25th, 2016

Sve upućuje na tajni pakt Plenković – Milanović

Da se nije pojavila snimka razgovora Zorana Milanovića s braniteljima, politička kampanja za parlamentarne izbore u Hrvatskoj nikad ne bi bila dosadnija i beskrvnija. Nije da i inače nedostaje ispada ispod i na rubu civilizacijskih normi, ali malo je kome dulje od dana zanimljivo to što je netko nekog ponovno izvrijeđao – zgražanje traje taj jedan dan, a drugi dan već slijedi novi, prigodni verbalni obračun i tako se kotrljamo prema 11. rujna, još jednom izbornom danu kad ćemo očito ponovo glasati protiv, a ne za ponuđene političke programe. Snimke Milanovićevih ispada ponešto mijenjaju dinamiku kampanje, ali njezina konstanta i dalje ostaje – bezidejnost

Andrej Plenković i Zoran Milanović posve su birokratski pristupili borbi za glasove; nema tu strasti, istinskoga žara da se osvoji naklonost birača i vlast u Hrvatskoj, nema inovacija – kopira se sve već viđeno, kalkulantski se njih dvojica suzdržavaju od bilo kakvog izleta u ‘nepoznato’. Čak je i Milanovićevo dodvoravanje desnici tek nastavak njegovog političkog lutanja, s predumišljajem da on može relativizirati i neoustaštvo budući da je uvjeren kako lijevo-liberalni birači ionako nemaju izbora nego glasati za njegovu skupinu. Obojica se ponašaju se kao da nije važno to što će rezultat izbora biti tijesan, a to sve više zaudara na tajni predizborni pakt Milanović – Plenković koji bi u postizborju mogao rezultirati formaliziranjem koalicije dviju najvećih stranaka.

Do ovog izbornog ciklusa i HDZ i SDP trudili su se uvjeriti birače da nema šanse da te dvije stranke koalicijski vladaju Hrvatskom, no ovoga puta je drukčije i nitko od lidera izričito ne odbacuje mogućnost da se složi njihova velika koalicija.

Petrova je lako izigrati

U direktne napade HDZ-ovci i SDP-ovci jedni na druge ovoga puta ne idu – kad treba, sve se odradi preko političkih marginalaca iz satelitskih stranaka ili branitelja-posvuduša, ali borba se vodi u rukavicama. Ne suzdržavaju se oni ovoga puta uvreda i teškog oranja po ideološkim podjelama zato što im je stalo do nas pa nas pokušavaju poštedjeti još jedne runde jalovih svađa o ustašama i partizanima, oni se suzdržavaju prvenstveno da ne ugroze svoje srednjoročne planove i dogovore. Svako radikaliziranje kampanje njima bi otežalo mogućnost ostvarenja postizborne suradnje, a to ne žele ni Milanović ni Plenković.

Njihov je pakt logičan i on je jedini način da izigraju Božu Petrova nerealno naraslih ambicija. Lideri SDP-a i HDZ-a po svaku će cijenu nastojati izbjeći pregovore o formiranju Vlade s Petrovom; motivi i razlozi su im različiti, ali sve se svodi na to da obojica računaju kako s Petrovom mogu više izgubiti nego da se međusobno dogovore. Most je rezervni HDZ i prirodan je Plenkovićev saveznik, ali mostaši su ćudljivi, podcjenjivački se odnose prema HDZ-u, precjenjujući svoju političku važnost. HDZ-ovci su s Mostom kao partnerom u vlasti dosegnuli dno i bilo bi suicidalno da ponove iste pogreške. Nepovjerenje između SDP-ovaca i mostaša je nepremostivo, a i pitanje je zašto bi Milanović gradio vlast s rezervnim kad može to sad činiti s izvornim HDZ-om. SDP i HDZ sličniji su i bliži no ikad.

Slučaj Krstičević na rubu pameti

Pogledajmo samo slučaj umirovljenoga generala Damira Krstičevića, kojega jednakim žarom od napada jadnih radikalnih ‘anonimaca’, koji ga prozivaju što je bio oficir JNA, brane i HDZ-ovci i SDP-ovci. U redu je da SDP-ovci ne sudjeluju u toj kvazidomoljubnoj hajci na Krstičevića, ali od ljutih političkih suparnika, koji se grčevito bore za vlast, očekivalo bi se da barem odšute kad je jedan od važnijih ljudi iz suparničkih redova pod paljbom i puste protivnike da se sami brane. Hoće li HDZ uzvratiti istom mjerom u slučaju Milanovićevih verbalnih ispada na sastanku s braniteljima? Petrov, recimo, baš slučaj Krstičević koristi kako bi HDZ prozvao za nevjerodostojnost.

To je, doduše, jednako blesavo i jadno kao i ta prozivka Krstičevića zbog predratne pripadnosti JNA znamo li da je utemeljitelj samostalne Hrvatske Franjo Tuđman bio general Josipa Broza Tita i da je većina generala koji su izvojevali ratnu pobjedu stasala u vojno-sigurnosnom sustavu bivše države. Na kraju krajeva, to je još jedna od odavno potrošenih, neproduktivnih predizbornih tema i može zapaliti dio besposlenih braniteljskih umirovljenika na putu od birtije do kladionice, ali birače koji žive od svoga rada ili se nadaju životu u kojem se od svog rada živi, to u bablje ljeto 2016. brine poput lanjskoga snijega.

Gospodo i drugovi…

Kako kampanja odmiče, Most sve više tematski luta, Petrov je sve nervozniji, a Milanović i Plenković sve smireniji i sve predvidljiviji. Čini se kako su u krivu oni koji smatraju da je postizborna koalicija HDZ-a s Mostom već gotova stvar, prije će biti da je, u slučaju tijesnog rezultata, zapečaćena postizborna suradnja HDZ-a i SDP-a. Postojeća politička, ekonomska i društvena klima, besperspektivnost koju su stvorili smjenjujući se na vlasti, poslužit će kao sjajno opravdanje za veliki postizborni pakt.

U tom slučaju jedino je pitanje tko će prvi reći: ‘Kriza je, gospodo i drugovi, duboka, a iz nje možemo izići samo tako da nadiđemo naše nacionalne podjele i ujedinimo snage.’