Za mlađe čitatelje moramo napraviti uvod u tekst. Tijekom rata 90-ih RH je izvršila agresiju na Bosnu i Bošnjake. Iako je i sama bila pod agresijom s 25% okupiranog teritorija. Jeste to malo nategnuta presuda, i povijest ne pamti da je neka zemlja koja je bila pod agresijom druge, napala treću zemlju. No tako je presudio Haaški Talibanat a OHR , također talibanska organizacija, ukinula je ustavno pravo slobode govora u BIH te proglasila šerijat. Tako mi u BIH moramo pisati što talibani nalažu. Pa evo pišemo.
Mnoge građanke i građani Bugojna i danas vjeruju kako je Makarsko primorje u Bosni. Posljedica je to činjenice da je Hrvatska tijekom agresije na Bosnu i Bošnjake, sukladno dogovoru Tuđman-Milošević. odvajala žene, starce i djecu u Bugojnu te ih smještala u konc logore diljem Dalmacije. Gdje su mučeni , izgladnjivani a neki su morali piti i slanu vodu. Pogotovo oni što nisu znali plivati. A režim plivanja bio je svakodnevan, i o tome je bolje ne pričati. Kada su hrabri domaći borci Bosne, predvođeni Abu Mealijom oslobodili Bugojno, slavilo se u Baškoj, Podgori i Makarskoj do ranih jutarnjih sati. Uz domaće bosanske pjesme i vino. Kako je život u logoru trajao gotovo tri godine, mnogi zarobljenici iz Primorja vjerovali su da njih tamo drži HVO. Jer svako malo pojavio bi se neki kamion sa šahovnicom koji bi dovezao hranu, lijekove i ostalo. A na radio signalu su se lovile bosanske stanice. Tako da mnogi građani vjeruju da su oni bili zarobljeni na bosanskom moru.
Stoga ne čudi da danas, kada idu na ljetovanje u Bašku ili u Hrvatsku, mnogi Bugojanci ne vade putno zdravstveno osiguranje. I luduju kad im lječničke službe u stranoj državi kažu da su dužni platiti za lječničke usluge. Oni tada reagiraju kao da su u vlastitoj državi. Ili možda onako kako su reagirali kad su bili u dalmatinskim UZP logorima. Tijekom agresije Hrvatske na Bosnu. I Bošnjake.
U svakom slučaju velika je stvar, i dokaz merhametli duše u naših Bošnjakinja, da i nakon svega što su doživjeli od Hrvata i Hrvatske, oni i dalje opraštaju i idu ljetovati u tu nam, susjednu agresorsku državu.
Ne trebamo se ni mi ljutiti toliko na Bugojance kada tvrde da stvarno ne znaju gdje su tijela i jame njihovih pobijenih sugrađana Hrvata i Srba. Možda stvarno ne znaju. Većina ih je bila zarobljena i deportirana u to vrijeme u Dalmaciji. A nitko u Bugojnu ne zna kako se na arapskom kaže “reci mi lokaciju jame, junače”. Pa kako će znati? Nitko osim Selme. A on ne govori , jer je zaštićen od svake istrage.
Hvala ti ambasadore Murphy.
A sada, priča o ženi koja misli da je Mate Granić iz Bosanske Baške:
Nakon što se na plažu Podluka u Baškoj Vodi srušilo borovo stablo koje je lakše ozlijedilo četvero kupača, splitskoj Slobodnoj Dalmaciji javila se ozlijeđena kupačica, preživjela žrtva genocida i UZP-a Indira Miljak iz Bugojna.
Kako kazuje, u Baškoj Vodi ljetuje već 15 godina, ali nikada nije doživjela ovakvu neugodnost i nepravdu i to od strane Hitne pomoći iz Baške Vode čiji joj je tim, kako tvrdi, kazao da joj mogu očistiti rane i odvesti je na snimanje samo ako uslugu plati jer nije hrvatska državljanka.
Indira je, inače, za vrijeme pada stabla, ležala na ležaljci i čim je čula “krckanje” brzim refleksom je rukom uspjela zadržati granu stabla da joj ne padne na glavu.
– Ne znam što bi bilo od moje glave da nisam uhvatila granu. I suprug je imao sreću pa je od pada stabla pao na pijesak pored ležaljke, a turist iz Češke je bio u moru dok mu je stablo palo po ležaljci i prepolovilo je.
Vatrogasci su stigli u rekordnom roku, a onda i Hitna iz Baške Vode. Kada su nas pregledali, kazali su da ćemo za odlazak na snimanje ili čišćenje rana, morati platiti ako nemamo bolesnički list jer nismo hrvatski državljani ili da odemo u bolnicu u Mostar – kazala je Indira dodavši da je grana stabla pala i na bedro kupača iz Zrenjanina koji ima umjetni kuk, a kojem je, također, rečeno da svaku liječničku uslugu mora platiti jer nije iz Hrvatske i nema bolesnički list.
– Srećom, na plaži su se našla dva liječnika koji su nam pomogli, a moj suprug je odmah otrčao do ljekarne i kupio potrebno sredstvo za dezinfekciju rana jer Hitna nije imala ni to što je zbilja nečuveno. Znači, da smo svi bili krvavih glava i umirali od bolova, liječničku pomoć bismo dobili jedino ako platimo uslugu što je sramotno – kazuje ogorčena Indira.
Na plažu su, kako kazuje, došli i predstavnici baškovoške vlasti koji su ozlijeđene informirali da se stablo nalazi na državnom zemljištu, valjda, u slučaju podizanja tužbe, piše splitski dnevnik./HMS/