Gotovo svakog drugog dana prošle godine, po jedan je naš sugrađanin ili sugrađanka ušetao u Ured državne uprave sa željom da promijeni svoje osobno ime ili prezime. Od 175 zahtjeva, čak je 120 bilo čisto birokratsko traženje vraćanja djevojačkog prezimena nakon razvoda. Tako to obično i biva kada ljubav prestane…No, četrdesetak se Splićana odlučilo uskladiti svoje ime s inozemnim ispravama, obično tako da su svoje “domaće” ime jednostavno preveli na drugi jezik. Tako je jedna splitska Jelena postala svjetska Yelena, Saraviše nije Sara, nego Sarah, a Ema je ubuduće Emma i gotovo.
Ista je stvar i s prezimenima, pa je Klarić postao Klarich, a Bavčević – Bavchevic.Često našim sugrađanima smeta višak glasova u imenu, najčešće se odlučuju izbaciti mrsko “j”, pa je Kristijan odbacio “jot” i postao Kristian, Sniježana čiji su se roditelji “zaigrali” s viškom slova postala je Snježana odbacivši “i”, dok je jednoj Ani-Nili smetala crtica među imenima, pa je sada Ana Nila, bez minusa.Često ljudi preuzimaju nadimke umjesto imena, pa Ivo postane Ivica, a Slobodanka jednostavno – Anka.
Nasuprot trendu modernizacije i/ili europeizacije imena, zanimljiva je situacija s vraćanjem na izvorna prezimena obitelji. Pa tako nerijetko matičari dobivaju zahtjev da vrate izbrisano “duplo l” u prezime ili da prezimenu dodaju prefiks “De” ili “Van”.
Naravno, nemaju svi opravdanje u čežnji za prošlim vremenima i običajima ili poštovanju predaka, ali to spada pod “osobne razloge”, pa eto nije pristojno dalje pitati…
MILENA BUDIMIR
| KAKO SMO SE ‘KRSTILI’ NEKAD, A KAKO DANAS Petra : 1973. nijedna, 2012. čak 72 Goran : 1973. čak 59, 2012. samo jedan Sandra : 1973. čak 41, a 2012. samo jedna |