Draga rodice Origami, pišem ti ovo pismo potaknut najnovijim spoznajama o mojoj novoj domovini i njezinim krasnim ljudima. Moj bijeg u Ljubuški nije uspio. Planirao sam poći u ranu zoru, ali sam prespavao.
Tata me probudio i rekao mi da se žurno spremim, jer nas naš prijatelj Jozo-san vodi u hram, koji se nalazi na brdu iznad Gruda, odmah pored najnovijeg odašiljača lokalne telekomunikacijske tvrtke. Dirnula me duhovnost ovih ljudi, spojena s modernim poimanjem života. Dok smo bili u hramu (oni hram zovu crkva), i dok je njihov tenno, kojeg ovdje zovu pratar govorio, sedam puta su zazvonili mobiteli. Ali, naše domaćine koji su bili u mističnom zanosu to nije smetalo. Koliko sam razumio pratra njihova vjera se temelji na formuli «ljubi neprijatelja svoga». To me je duboko dirnulo, posebno kad je pratar rekao da je lako ljubiti prijatelja i bližnjega, ali da treba biti velik i ljubiti neprijatelja!
Tada sam sve shvatio! Posjet hramu mi je omogućio razumjeti sve ono što me je mučilo od kada sam došao ovdje. Naime, ovdje se ljudi vrlo otvoreno i vatreno bore za svoje ideje i svoje interese. Na političkoj sceni najjača stranka je HDZ, a postoje još mnoge manje stranke. Od prvog dana, a posebno za vrijeme štrajka učitelja, slušao sam vrlo žestoke kritike i psovke protiv HDZ-a koji je na vlasti. Na poskoku mnogi pišu da je HDZ naš najveći neprijatelj. Nije mi bilo jasno zašto onda glasaju za tu mrsku stranku?
Sada znam! U skladu sa svojom vjerom oni vole svoje neprijatelje, iskazuju im počasti i ukazuju povjerenje. Mrske HDZ-ovce oni namjerno biraju na vlast. Pošto su ratovali s Bošnjacima-muslimanima uzeli su njihovu glazbu i njihove pjesme, što najviše sliče na bolno arlaukanje ranjenog iračkog vojnika u Bagdadu, kojeg muče britanski vojnici. Ratovali su i sa Srbima, pa su kao izraz ljubavi prema njima doveli elitne srbijanske fakultete u zapadnohercegovački šogunat. Sve to oni čine kako bi svojim neprijateljima iskazali ljubav, kako to vjera od njih traži. S druge strane oni nerado javno iskazuju ljubav jedni drugima i poštovanje svojim svetinjama. Ali valjda i to ima neku metafizičku pozadinu.
Za razliku od nas u Japanu koji smo u isto vrijeme shintoisti i budisti, a poneki čak još i kršćani, ovdje ljudi imaju samo jednu vjeru. Jako su ponosni što su veliki vjernici, veliki kršćani, veliki katolici i veliki Hrvati. To često ističu, ali to pokazuju na čudan način. Koliki su vjernici i kršćani dokazuju psujući svoja božanstva. Svoju odanost katoličanstvu dokazuju psujući i prijeteći biskupu, kojem su navodno još u prošlom stoljeću zabranili dolazak i zazidali vrata hrama. Svoje hrvatstvo dokazuju pljujući po predsjedniku i premijeru Republike Hrvatske. Posebno su ovih dana ispsovali predsjednika hrvatskog sabora (nešto kao naš Kokkai), nazivajući ga sovom i raznim drugim životinjskim imenima. On je, kako sam razumio, zaslužan za davanje dvojnog državljanstva domaćem psu Tornjaku. A pas je ovdje vrlo poštovana životinja i uz riječ mater pas je najspominjaniji!
Nažalost neprijatelji ne uzvraćaju ovim divnim ljudima na isti način. Oni se trude napakostiti im i uništiti njihovu prekrasnu zemlju. Kada smo se jučer vozili autom okolnim selima i šetali obližnjim puteljcima, vidjeli smo koliko je neprijatelj nemilosrdan. Svugdje kraj puta nalaze se hrpe smeća, koje neprijatelj noću donese i ostavi. U susjednom Posušju neprijatelj je uništio park u središtu mjesta. Neprijatelj zna koliko je čistoća važna ovim ljudima i nanosi im tako tešku bol i uvredu.
Od pratra, a i od naših domaćina čuli smo da su najveći neprijatelji: komunjare, jugoslaveni, srbi, muslemani i masoni (namjerno ih pišem malim slovima). Oni su ti koji zagađuju naše rijeke, prljaju naše ceste i ruže našu prelijepu Hercegovinu. Tata je našao i hrpu odbačenih špareta na kojima je pisalo Smederevo. Zaključili smo da se radi o smederevskoj masonskoj loži, koja je izgleda najopasnija, jer ostavlja najviše smeća!
cinik/poskok.info
wpDiscuz
