Draga rodice, vratio sam se s odmora i sada se oporavljam.
Jučer su mi u Grudama dali dvije infuzije,
a poslijepodne mi je susjeda Mara donijela korpu smokava,
slatke su kao med.
Još mi se ponekad učini da ću poletjeti,
ali kažu da je to od one Juričine trave i da će proći!
Naravno, draga rodice, ti ne znaš što je odmor.
Nisam ni ja znao do ovoga ljeta.
To ti je kada odeš u susjednu Dalmaciju, najbolje u Makarsku.
Tamo iznajmiš sobu, koju zovu apartman.
U njoj je vruće kao u paklu, kako ga opisuje posuški župnik,
kada prijeti da će tamo završiti svi koji ne dadnu prilog za novu crkvu,
koja se gradi kraj stare.
Od vrućine se ne može spavati. Možeš otvoriti prozor,
ali onda je takva buka da poludiš.
Obično zaspemo u zoru kada skapamo i prestanu nam smetati buka i vrućina.
Ali, ubrzo nas probudi strašna škripa i lupanje.
To komunalci kupe smeće.
Zatim naši domaćini počnu lupati po kući,
kao i gosti iz susjednih soba-apartmana, koji se pakiraju.
Najgore je kada se domaći i gosti pri polasku posvađaju oko plaćanja.
Prvo jutro smo se tiho izvukli, posjedali u auto i pošli prema plaži.
Susjed Stipe i tata su rekli da na plaži možemo mirno spavati.
Kada smo sišli na cestu koja je vodila do plaže,
pred nas su iskočile dvije stare žene s transparentima
na kojima je pisalo zimmer frai i apartmans.
Tata je zakočio da ih ne pregazi a one su počele lupati po prozoru.
Tata je mislio da su demonstracije,
mama da su kurve,
a susjed Stipe im je rekao da su beštije.
Jedna nas je pljunula,
a druga je zadignula haljinu i pokazala nam…znaš već.
Možda su ipak kurve, samo, u filmovima su obično mlađe?
Na plaži nije bilo mjesta, pa smo stavili ručnike iznad prašnjavog puteljka.
Tata je zaspao, ali ga je probudila neka žena koja je točno iznad njega dreknula:
krafne, domaće krafne.
Izbezumljen, skočio je na puteljak, gdje ga je udario biciklist.
Srećom, samo mu je napravio čvorugu na glavi i razbio lakat.
Da malo ispere rane, tata je otišao u more.
Smetala su mu dječurlija koja su prskala i urlala,
pa je otplivao malo dalje.
Tamo je na njega naletio luđak sa skuterom i skoro ga ubio.
Srećom, tata je (o)stao nepovrijeđen .
Da nije ugazio na ježa, sve je moglo dobro završiti.
Odveli smo ga u ambulantu gdje su mu povadili iglice i zavili nogu.
Uvečer smo otišli u grad. Nakon sat i pol vožnje našli smo parking,
koji smo platili kao pristojan ručak u Hercegovini.
Našli smo i mjesto u jednoj piceriji.
Pojeli smo po picu i popili po sok.
Kada su vidjeli račun susjed Stipe i tata su u isto vrijeme opsovali.
Tata psuje kao pravi Hercegovac.
Nakon večere-pice, došli smo u kuću gdje su naše sobe-apartmani.
Bili smo mrtvi-umorni.
Ispred kuće su bili postavljeni stolovi od dasaka, dimio se roštilj,
a neki ljudi su pjevali: «Nije meni što ja moram…!»
Tata je pobjegao u planinu Biokovo i još se nije vratio.
Mama plače, a susjed Stipe je tješi da će ga naći.
Kaže, kad su našli devet Čeha ovo ljeto što ne bi našli i njega?
Česi su valjda posebno osjetljivi na vrućinu i buku,
pa od odmora pobjegnu u planinu.
Draga rodice, nadam se da će tatu brzo naći i da ću se i ja oporaviti.
Uskoro će nam početi i nastava, pod uvjetom da ne bude štrajka.
Naš susjed Stipe kaže da će ga biti, jer su izbori.
Pitao sam ga kakve veze imaju izbori sa školom?
Kaže, imaju, jer smo izabrali one bez škole!
To mi nije jasno, draga rodice,
puno te pozdravlja i voli Suzuki!
Cinik/poskok.info
wpDiscuz
