Draga rodice, ja sam još u bolnici!
Trebao sam izići prošli tjedan,
ali sam dobio trovanje salamom,
koju ovdje zovu salmonela.
Boli me trbuh i stalno moram na zahod.
Pavo, s kojim dijelim sobu je rekao:
«Žućo sere više nego svi političari zajedno,
uključujući i one iz Republike Srpske!»
Ne znam što mu to znači
i zašto u njegovom selu govore:
«Tko ode u Zagreb na fakultet i u Mostar u bolnicu više se ne vraća!»
Moram li se, draga rodice, brinuti zbog ove izjave?
Jučer su me posjetile žene iz Japana, koje su došle u Mostar.
One su članice udruge Ipil Ipil no Kai
i darovale su sto sadnica trešanja Mostaru!
Objasnile su nam (meni, Pavi i Draganu s Bune koji je s nama u sobi),
kako su one pripadnice
jedne nevladine udruge
i zagovornice otvorenog društva.
Oni daruju trešnje kao simbol mira.
Kada su japanske žene otišle, Pavo je rekao da tu nema mira!
U njega u selu
«di je trišnje tu je i svađe,
dica beru, lome grane,
nevista neće da napravi pekmez, vazda problemi!»
Zato je on svoje četiri trešnje i posjekao!
Kaže: «Požderaše dica i dobro odračene trišnje,
kamo li neće te otvorene, bile one Vladine ili ne Vladine,
dok Vlado dođe nigdi jedne!»
Dragan je dodao da su najbolje trešnje na Buni,
«a ove japanske, ako su im ko jabuke, kurcu ne valjaju!»
Čini mi se draga rodice da ovdje ne drže puno do naših trešanja,
Pavo je čak rekao da su u nas sva drveća «šugava»,
da je on vidio na televiziji
«japanske hrastove do kolina!»
Još je meni dobacio:
«Otiđi u Rašku goru i vidi šta je drvo, jeba te Japan!»
Pavo ima i radio u sobi, pa nam stalno pušta glazbu.
Najdraža mu je pjesma o nekoj štikli iz Afrike,
koja gazi po paprikama i ostalom povrću i travi.
Dragan s Bune kaže da mu je lakša bila srpska čizma,
nego sada ova štikla i stalno se svađa s Pavom.
Draga rodice, sinoć je stiglo proljeće,
jedva čekam da iziđem iz bolnice i vratim se u Grude.
Ubrat ću ti trešnjin cvijet, a možda odem s tatom u tu Rašku goru
da vidim što je «pravo drvo»!
I da znaš, više nikada neću jesti salamu,
koju ovdje zovu salmonela!