Koordinacija udruga HVO-a ponovno je podigla glas protiv ignoriranja masovnih zločina počinjenih nad Hrvatima tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Dok se u BiH i dalje raspravlja o pomirenju, pravda za žrtve sustavnog nasilja ostaje nedostižna.
Nepodnošljiva lakoća ignoriranja
Nedavno obilježavanje masakra u Buhinim Kućama, gdje su 1994. pripadnici Armije BiH ubili 33 Hrvata, uključujući žene i djecu, ponovno je podsjetilo na neprocesuirane zločine. To je, prema riječima Koordinacije, samo vrh ledenog brijega nasilja nad hrvatskim stanovništvom srednje Bosne.
„Zločin u Buhinim Kućama bio je dio strategije eliminacije Hrvata. Haaški tribunal nije izrekao nijednu presudu za masovne zločine nad našim narodom,“ istaknuli su iz Koordinacije.
Zaboravljeni zločini, duboke rane
Navodeći primjere od Grabovice, Trusine i Križančeva Sela do Briševa i Bugojna, Koordinacija ukazuje na obrasce etničkog čišćenja i sustavne nepravde. Posebno su osudili sramotno blage kazne za negiranje zločina, poput uvjetne kazne Samiru Nukiću za negiranje ubojstva osmero hrvatske djece u Vitezu.
Pravda kao uvjet pomirenja
Koordinacija je postavila pet ključnih zahtjeva:
- Procesuiranje odgovornih – Traže hitno kažnjavanje počinitelja svih masovnih zločina.
- Zaštita povijesne istine – Negiranje zločina mora se strogo kažnjavati.
- Ravnopravnost pravde – Pravda mora biti dostupna svim narodima u BiH.
- Podrška žrtvama – Međunarodna zajednica mora priznati patnje Hrvata.
- Susret s Tužiteljstvom BiH – Traže konkretne korake od institucija.
Zaključak: Pomirenje nema alternativu, ali ni pravda
„Masovni zločini nad Hrvatima ne smiju ostati nekažnjeni. Pravda je temelj mira,“ poručuju iz Koordinacije. Hoće li institucije konačno prestati šutjeti ili će zločini ostati samo dio gorkih sjećanja hrvatskog naroda?