Samozatajni i vrijedni mladi ljudi, koji svoj profesionalizam potvrđuju isključivo svojim radom i znanjem u svjetskim prijestolnicama, nisu uvijek toliko poznati javnosti. Među njima je u tom biranom društvu i Posavka, zapravo Tolišanka, Đurđica Marošević, epidemiologinja i mikrobiologinja, piše Večernji list BiH.
Unatoč mladosti, Đurđica je uspjela dosegnuti sam znanstveni vrh svoje profesije, jer je u najvažnijim projektima EU-a vezano uz epidemiologiju i mikrobiologiju.
Prva je Posavka i prva Hrvatica u programu EUPHEM (European Public Health Microbiology Training)
– Europski program za obuku mikrobiologa javnog zdravstva). Završila je prestižni Fakultet molekularne biologije u Zagrebu, magistrirala u Francuskoj, bila 4 godine u Češkoj, gdje privodi kraju doktorski rad, provela pola godine u Norveškoj i sada je u Münchenu u Zavodu za javno zdravstvo i sigurnost hrane Bavarske.
Mikrobiologija izazov
I kako to obično biva kod uspješnih osoba koje su sve u životu postigle bez privilegija, Đurđica je skromna, uvijek nasmijana, zrači pozitivnom energijom i uvijek spremna za nove znanstvene izazove. Trenutačno radi laboratorijske, ali i informatičke, analize genoma bakterija iz roda Borrelia, kao i rutinski posao nadgledanja zaraznih bolesti.
– Tijekom studija u Zagrebu prvo sam otišla u Francusku jer je naš fakultet surađivao sa Sveučilištom u Orleansu. Tamo sam provela pola godine i završila magistarski rad. Tijekom boravka u Francuskoj već sam planirala sljedeći korak i prijavila se na praksu u Češku (Veterinarski institut) koja je trebala trajati 4 mjeseca. Moj boravak se pretvorio u 4 godine jer tamo su mi ponudili ostati na doktoratu o temi “Molekularna epidemiologija MLSB rezistencije i mehanizmi koji utječu na njihovu pojavu i širenje”, koji privodim kraju – kaže nam Đurđica koja je stigla kući u Tolisu između letova po svjetskim metropolama.
– Dok sam radila na doktoratu, bavila sam se bioinformatičkim metodama mikrobioma, točnije 16S sekvenciranjem i analiziranjem. Istraživala sam kako se ponašaju ne samo pojedine bakterije nego cijeli ekosustav bakterija (mikrobiom) u crijevima pilića i kako se mijenjaju izložene djelovanjem različitih antibiotika.
Širenje antibiotskih rezistencija globalni je i međudisciplinarni problem koji se ne tiče samo pacijenata i liječnika u bolnici ( na njih ima najveći utjecaj), nego bi se trebao ticati i svakog poljoprivrednika, farmera, proizvođača hrane, veterinara i inženjera koji se bavi otpadnim vodama – objašnjava Đurđica.
Umiru zbog bakterija
Trenutačne procjene u Europi kažu da godišnje zbog rezistentnih bakterija umre oko 25.000 ljudi, a projekcije Svjetske zdravstvene organizacije govore da bi do 2050. taj broj na svjetskoj razini mogao narasti na 10 milijuna ljudi.
F- Budući da se u to vrijeme u mojoj instituciji u Češkoj nisu radile metagenomske studije i bioinformatičke analize, napisala sam i prijavila projekt koji je financirala norveška vlada. Cilj je bio analizirati ne samo koje bakterije se nalaze u crijevima pilića, nego i što one sve nose u svom genomu. Projekt je bio odobren i otišla sam na šest mjeseci u Norvešku kako bih primjenjivala nove metode i učila.
Dok sam tamo bila, opet sam planirala korak unaprijed, pronašla sam program doškolovanja za mikrobiologe u javnom zdravstvu (European Public Health Microbiology – EUPHEM) koji organizira Europski centar za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) za znanstvenike u srednjoj fazi karijere. To znači da je natječaj namijenjen znanstvenicima koji imaju doktorate ili ga privode kraju ili minimalno 3 godine iskustva u relevantnom području (mikrobiologija/epidemiologija). Kandidati koji uspješno prođu selekciju, dobiju posao u jednoj od vodećih europskih institucija za javno zdravstvo i tijekom dvije godine prođu 10 tjedana intenzivnih seminara i radionica te se bave u svakodnevnom poslu projektima i temama koje su relevantne za tu javnozdravstvenu instituciju i državu. Od više od 100 prijavljenih, najprije je nas 15 pozvano na telefonski intervju, od kojih je tek 10 prošlo u sljedeći krug intervjua u Stockholmu, a u posljednji krug je izabrano šest kandidata. Tijekom trećeg kruga intervjua u konačnici je bilo šest kandidata i sedam institucija, koji su se “borili” za četiri pozicije – objašnjava Đurđica “filtar” kroz koji je morala proći do pozicije na Zavodu za javno zdravstvo u Bavarskoj.
Jedan od projekata koje je Đurđica radila je analiza zdravstvenog statusa azilanata koji su došlu u Bavarsku 2015. To je ujedno i najveće istraživanje takve vrste, budući da rijetko koja država ima tako sustavno organiziranu evidenciju i ponudu zdravstvenih pregleda, kao u Bavarskoj. Rad joj je objavljen nedavno u prestižnom časopisu Eurosurveillance.
– Projekt koji mi je jako prirastao srcu je i cjelogenomsko sekvenciranje i usporedba genomske raznolikosti među više sojeva bakterije Borrelia recurrentis. To je nešto što nitko u svijetu nije radio, jer to su bakterije koje se uglavnom pojavljuju u supsaharskoj Africi, pa je zanimanje zapadnjačkog svijeta limitirano i, povrh svega toga, jako teško se uzgajaju u laboratoriju, pa je i pristupačnost materijala ograničena. Rad je također objavljen u časopisu PloS Neglected Tropical Diseases. To je samo dio projekata na kojima sam radila. Sada sam dovršila laboratorijski dio posla antibiotske rezistencije Corynebacterium spp., patogena koji izazivaju bolest difteriju i pišem članak o toj temi koji bi uskoro trebao biti objavljen, kao i rad o temi koinfekcije HIV-om i sifilisom u Bavarskoj.
– Sve sam ostvarila uz ogroman rad i zalaganje i bez ikakvih protekcija, koje se uglavnom u mojoj zemlji uzimaju kao najvažniji parametar pri odabiru i zbog čega sam najviše krenula u svijet kako bih se dokazala isključivo svojim znanjem. Željela sam vidjeti mogu li sama to ostvariti, a ne zaslugama mojih roditelja, prijatelja… – zaključuje Đurđica.
wpDiscuz