Sud razmatra oslobađujuću presudu Šešelju

Tužiteljstvo je žalbom zatražilo da oslobađajuća presuda bude poništena i da Šešelj bude proglašen krivim po svim točkama optužnice i osuđen na 28 godina zatvora ili da mu ponovno bude suđeno. Šešelj, koji se branio sam, zatražio je da žalba bude odbačena, a oslobađajuća presuda potvrđena. Apelacijsko vijeće je Šešelj ranije obavijestio da ‘nema namjeru da sudjeluje, ni na koji način, u procesu pred Haškim tribunalom’ i da se ‘u Haag neće dobrovoljno vraćati’ sa privremene slobode na koju je u jesen 2014. pušten zbog bolesti.

Šešelj je najavio da ne namjerava dolaziti u Haag ni na izricanje pravosnažne presude, koje je najavljeno u prvom dijelu 2018. godine. Za zastupanje pravnih interesa Sud je Šešelju, po službenoj dužnosti, postavio američku pravnicu Collen Rohan, ali ona nema pravo da se izjašnjava o suštini procesa, već samo da štiti proceduralna prava optuženog. Nepravosnažnom presudom Šešelj je oslobođen optužbi za progon nesrba na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, deportaciju i prisilno premještanje, kao zločine protiv čovječnosti.

Po toj presudi, nije kriv za ubojstva, mučenja, okrutno postupanje, bezobzirno razaranje sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom, uništavanje vjerskih objekata i pljačkanje javne ili privatne imovine, kao kršenje zakona i običaja rata. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da su počinjeni neki od zločina iz optužnice i da su dobrovoljci Srpske radikalne stranke (SRS) bili umiješani u njih, ali ne po Šešeljevom naređenju i odobrenju.

Potvrđeno je da su na više lokacija u Vukovaru, Zvorniku, Sarajevu, Mostaru i Nevesinju počinjena masovna ubojstva, mučenje, okrutno postupanje, seksualno nasilje i pljačka. Vijeće je, većinom glasova, utvrdilo da nije postojao udruženi zločinački poduhvat čiji je cilj bilo stvaranje jedinstvene srpske države na velikim dijelovima teritorije Hrvatske i BiH, odnosno ‘Velike Srbije’. Prema optužnici, sa Šešeljem u tom udruženom zločinačkom poduhvatu sudjelovao je i tadašnji predsjednik Srbije Slobodan Milošević, kao i drugi srpski vojni, politički i policijski dužnosnici. Presudom je utvrđeno da je stvaranje ‘Velike Srbije’ bio Šešeljev politički cilj, ali da nije podrazumijevalo činjenje zločina, piše BIRN. U Hrvatskoj, BiH i Vojvodini, prema presudi, nije bilo rasprostranjenog i sustavnog napada na nesrpske civile, već sukoba među zaraćenim stranama.

Šešelj, po presudi, nije imao ni de jure, ni de facto nadređeni položaj nad dobrovoljcima SRS-a koje je slao na ratišta u Hrvatskoj i BiH na kojima su počinjeni zločini. Iako je Vijeće, većinom glasova, utvrdilo da je Šešelj u nekim svojim govorima pozivao na progon nesrba – kao u vojvođanskom selu Hrtkovci u svibnju 1992. – zaključeno je da “Tužiteljstvo nije dokazalo da je taj govor doveo do odlaska Hrvata i kampanje progona, odnosno da je postojala uzročno-posljedična veza između Šešeljevih govora i zločina”.

Po presudi, nije dokazano da je Šešelj govorom mržnje počinio progon nesrba u Vukovaru i Hrtkovcima, niti da je podsticao i pomagao zločine na drugim lokacijama u Hrvatskoj i BiH. Haški sud je ranije Šešelju ostavio mogućnost da u raspravi sudjeluje iz Beograda, posredstvom video-veze, ukoliko ne bude želio da putuje u Haag.

Ukoliko ne bude prisustvovao raspravi, Sud će Šešelju dati mogućnost da na tužiočevu žalbu odgovori u roku od deset dana pošto zaprimi zapisnik sa zasjedanja na srpskom jeziku, navodi BIRN. Haški tribunal je Šešelja u studenom 2014, prije izricanja prvostupanjske presude, pustio na privremenu slobodu zbog toga što je obolio od tumora na jetri. Šešelj nije prisustvovao izricanju prvostupanjske presude.

Šešelj je u pritvoru Tribunala bio od 24. veljače 2003., kada se dobrovoljno predao odmah nakon što mu je objavljena optužnica, do sredine studenog 2014. godine. Poslije jednog neuspjelog pokušaja i Šešeljevog štrajka glađu, suđenje je počelo u studenom 2007., a dokazni postupak je u ožujku 2012. okončan završnim riječima.

Dnevnik.ba