Pismo upozorenja poslano je vlasnicima novootvorenog “Pro Rock Cluba Johnny” u Sarajevu, piše “Dnevni avaz” pozivajući se na PR tim Johnnyja Štulića.
Odvjetnici Johnnyja Štulića u Sarajevu naložili su vlasnicima “Pro Rock Cluba Johnny” da uklone logo naziva kluba i sve fotografije u lokalu te da prestanu upotrebljavati njegov lik i djelo u korespondenciji i oglašavanju.
U pismu upozorenja, između ostalog, stoji da će u suprotnom Štulić svoja prava tražiti putem suda te zahtijevati naknadu štete.
Nakon što je nedavno objavljeno da grupa američkih odvjetnika, u suradnji s europskim kolegama, u ime Branimira Johnnyja Štulića pokreće veliki sudski spor protiv “Croatia Recordsa”, pravnog nasljednika “Jugotona”, od kojih će tražiti odštetu u iznosu od 25 milijuna eura zbog ukradenog copyrighta, oglasio se i prvi čovjek “Croatia Recordsa”.
Želimir Babogredac, predsjednik Uprave “Croatia Recordsa”, ustvrdio je, naime, u “Jutarnjem listu” da Štulić laže, da dug ne postoji te su priložili ugovor.
Miro Tabak, direktor kompanije u “Jutarnjem listu”, navodi da je 29. travnja 1980. godine nastao prvi tipski ugovor koji je “Jugoton” sklopio s “Azrom” za debi album istog naziva. Prema njemu, a budući da se radilo o debi albumu, pet posto od ukupne prodaje albuma ide izvođačima. Svaki sljedeći album također će se potpisivati na pet godina s posebnom klauzulom od šest mjeseci. Mijenjat će se samo postotci koji će, naravno, biti veći.
Nakon pet godina zvučni zapis tog albuma ostaje “Jugotonu”, dok je Štulić, da je htio, mogao pjesme s tog albuma ponovo snimiti za bilo kojeg drugog izdavača, potpisati s drugim izdavačem ugovor i zarađivati, tvrde iz “Croatia Recordsa”.
Povodom toga oglasio se i Štulić te demantirao ove navode.
– Babogredac obrazlaže samo izvođački ugovor za prvu ploču. Zbog toga tih pet godina. U autorskom ugovoru, koji je maltene isti, ali ipak kraći, nigdje nema tih pet godina, samo šest mjeseci… Međutim, pošto se čak i u tim izvođačkim ugovorima na dva mjesta spominju ekskluzivni ugovori koje ja nikad nisam imao s njima i koji bi bili jedino pravovaljani, budući da se u njima podrobnije i točnije postavljaju stvari i, dakako, koji su puno skuplji, oni iznađoše da im je bolje tipski ugovor proglasiti ekskluzivnim.
Dakle, nikakve posebne klauzule u papirima nema niti postoji, već su se papiri potpisivali na šest mjeseci, a u slučaju uspjeha bi se isplaćivali izvođački honorari na pet godina (otud tih pet godina i samo na izvođačkim ugovorima). Međutim, u papirima nigdje ne piše da nakon pet godina zvučni zapis ostaje “Jugotonu”… – stoji, između ostalog, u podužem demantiju Štulića.
wpDiscuz