Published On: Čet, lis 23rd, 2014

Stotine djece prosi na ulicama bh. gradova

Na ulicama Sarajeva prosi 638 djece u dobi između sedam i 18 godina, dok 192 prosi u Tuzli, 182 u Mostaru i 63 na ulicama Banje Luke, pokazalo je najnovije istraživanje UNICEF-a u BiH. Nalazi su zabrinjavajući, ocijenjeno je na današnjoj prezentaciji istraživanja UNICEF-a o dječjem prosjačenju i drugim oblicima rada na ulici u BiH, javlja Anadolija.
Istraživanje je obuhvatilo razgovore s policijom, socijalnim radnicima, školama, osobljem, udruženjima Roma i drugima u Sarajevu i Banjoj Luci. Razgovarano je sa 372 djece koja rade na ulici u dobi od 7-18 godina, uključujući 184 u Sarajevu, 90 u Tuzli, 70 u Mostaru i 28 u Banjoj Luci. Došlo se do podataka da su djeca koja rade na ulici izuzetno neobrazovana te da se postotak djece koja rade na ulici, a koja nikada nisu išla u školu kreće između devet i 34 posto.
UNICEF-ova konsultantica Ruth Rosenberg kazala je da je istraživanje polučilo zabrinjavajuće nalaze.
“Govorimo o velikom broju djece koja se bave prosjačenjem na ulici, a vjerovatno se radi i o puno većem stvarnom broju”, pojasnila je Rosenberg. Kako je kazala, djeca u ovoj studiji nedvojbeno žive u siromaštvu. Čak 28 posto djece u Sarajevu ukazali je da nisu jela dovoljnu količinu hrane u danu koji je prethodio razgovoru s njima.
Utvrđeno je da su dječaci i djevojčice podjednako zastupljeni među djecom koja rade ulici i da je većina mlađa od 14 godina. Gotovo sva djeca žive s roditeljima i drugim članovima obitelji. Iako su većina ove djece Romi, rezultati pokazuju da se radi o djeci svih glavnih etničkih grupa. Djeca uglavnom žive stalno u zajednicama u kojima rade i gdje je sa njima obavljen razgovor, samo mali dio djece iz Mostara i Tuzle migrira unutar ili izvan zemlje tijekom godine.
Istraživanjem je utvrđeno da romski roditelji izražavaju jaku želju da djeca idu u školu. Oni žele da djeca budu pismena i vjeruju da je škola važna za unapređenje ekonomske perspektive djece. Djeca koja rade na ulici su podložna mnogim zloupotrebama i rizicima, od prekida školovanja, izloženosti teškim vremenskim uslovima do prometnih nesreća i zlostavljanja.
“Većina djece koja rade na ulici, to rade da bi izdržavali svoje obitelji. Iako djeca uglavnom navode da to nitko od njih ne traži, ukazuju da postoji neto tko vodi brigu o njima”, rečeno je na prezentaciji istraživanja.
Iz UNECEF-a navode da, iako se rad djece na ulicama može opisati kao trgovina ljudima, u mnogim slučajevima bi se to bolje moglo opisati kao roditeljsko zlostavljanje ili zanemarivanje. Pojasnili su da su djeca na ulici često gladna, žrtve iskorištavanja, fizičkog, seksualnog, ekonomskog zlostavljanja i nemaju priliku na odmor, rekreaciju, dakle, podložni su svim vrstama kršenja njihovih prava.
AA/Dnevnik.ba