STOLAC: Samoobmana koja je odvela u propast

Nema ni danas ni u zadnjih sto godina težeg mjesta za biti musliman/Musliman/Bošnjak, do li u Stocu ili uopće na jugoistoku i Hercegovine i države. U cijelom stoljeću im se iz raznih razloga, a najviše radi vlastohleplja, nije dalo stati na zelenu granu, okrenuti se oko sebe i naći neki modus vivendi sa susjedima drugih nacija i vjera. Osobito sa neistomišljenicima.
Od oslobođenja od Turaka, (bez obzira na istu vjeru, oni jesu bili okupatori i to surovi, vidi sudbinu Ali paše Rizvanbegovića,) Stolački i drugi muslimani ovog područja su se stalno sukobljavali sa samim sobom, prvenstveno radi nedostatka političkog identiteta. Nacionalno, golema većina je bila srpska, što im se odrazilo i na političku sudbinu, od atentatora Mehmedbašića, četnika Voje Tankosića, Mustafe Golubića ili radikalskog političara Ćajana Dizdara, dok je manjina, uglavnom oko stolačkog “plemstva” okupljenog oko Omer bega Rizvanbegovića, bila vatreno hrvatska.
Ostatak čaršije i okruženja, određivao se prema prilikama.
A one su za njih bile tragične. Osobito u odabiru ideologija i saveznika.
Tu je samo Stočaninu lako razumjeti da je moguće samo mjesec, dva dana nakon Čavkaričkog i inih pokolja, Dr. Ismetu Popovcu i ostalima otići u Dabar četnicima i pobuditi suradnju protiv Hrvata i bez upozorenja ih napustiti sa zajedničkih straža 1942.g. Lekcija je samo do 1945.g. prema državnom arhivu Hercegovine, koštala preko 5.000 glava i ostala zauvijek upamćena.
Ništa nije moglo sakriti Popovčeve dobrovoljce u četnicima niti njegovo članstvo u Dražinoj Vrhovnoj komandi.
Kada je bilo očevidno tko će dobiti rat, golema većina onih koji su na Vidovdan 1941.g. pred Sudom vrištali … kolji Vlahe… su pretrčali u XXIX hercegovačku diviziju i do kraja rata u Teznom, Mariboru i Dravogradu, sudjelovali u grozomornim zločinima. I ta lekcija je naučena.
Poraće je donijelo divljanje OZNE/UDBE, stolačkih skojevaca, logora, od kojih je onaj za žene u tihim legendama Titovog gulaga. Sve uz masivno sudjelovanje stolačkih skojevaca malo uflekane roditeljske biografije.
Inicijativa za Stolac je samo nastavak iste politike drugim sredstvima. Ovaj put Bošnjaci, još jedno ih isti čovjek, okružen istim sejmenima gura u istu propast kao i 9.2/93., znajući da su i on i njegovi osigurani za koju generaciju. Raja i fukara će opet platiti račun i tu im nitko više niti može niti želi pomoći.
Jer kako pomoći ljudima koji su poput kandidata im za Načelnika, imali svoje u svim jedinicama zaraćenih snaga u Stocu? I gdje bi tu bilo mjesta, ne samo Hrvatima, već i svim drugim koji ne misle drugačije od centralnog komiteta u Uzinovićima?
stočanin l poskok.info