Stogodišnjak Jerko Kovač spašavao Židove, kockao s Peleom…

Družiti se mladima, biti fizički aktivan i putovati, to je tajna moje dugovječnosti i vitalnosti, kazao nam je Jerko Kovač  na proslavi svoga 101. rođendana. Jedan od rijetkih ljudi koji je ušao u drugo stoljeće života, a još uvijek je itekako aktivan i na fizičkom i psihičkom planu.
Jerko redovito igra golf u rodnom Posušju, a aktivan je igrač na bridž turnirima. Za stoti rođendan u Dubrovniku u kojemu provodi umirovljeničke dane organiziran je turnir u njegovu čast, a poseban gost bio je predsjednik svjetske bridž federacije.
Jerko umirovljeničke dane uglavnom provodi u Dubrovniku, ali često ode i do svojih kćeri Linde i Dite u SAD, na Beverly Hills, gdje je i on sam proveo najveći dio života.
Ovaj vitalni čovjek, iako je premašio stotu, uistinu je zanimljiv sugovornik, koji može razgovarati o različitim temama. Susreo je i brojne svjetske ličnosti, mnogima dostupne samo s televizije ili udžbenika povijesti. Proputovao je cijeli svijet.
-Bio sam s društvom iz SAD-a u Boliviji. U hotelu u kojem smo spavali bila je cijela brazilska reprezentacija. Igrali su kvalifikacijsku utakmicu za ono prvenstvo 1958. godine kada su postali svjetski prvaci.Kartali su hotelu. Kada su shvatili da smo iz Amerike oduševili su se, posebno Pele. ”Hello Las Vegas boys, come on”, pozvao nas je Pele za stol da igramo pokera s njim, Garinchom i ostalim reprezentativcima. Tu večer sam Peleu uzeo 48 dolara, smije se Kovač, ali njegov životni put do Amerike nije bio lagan. Iz Posušja je otišao u Sarajevo, potom u Dubrovnik gdje je izučio urarski zanat.
-Tu sam čak i njemačkom časniku Göringu gravirao nož. I njega sam upoznao, govori Jerko, koji je potom na Sušku kupio prvu urarsku radnju, zaručio se sa Židovkom Mađaricom Martom Rotschield, s kojom se i vjenčao. Živjeli su na Sušku.
-Nedavno me zvao i poznati glumac Tarik Filopović jer sam radnju na Sušku kupio od njegovog djeda Esada Mecene, kod kojega sam radio. Tarik je htio doznati više detalja o svom djedu pa se kod mene raspitivao. Živjeli smo na Sušaku. Kroz naš stan prošlo je više od tri stotine Židova koji su htjeli ići za Italiju i dalje na zapad. Mi bismo ih nekako prošvercali kroz brojne talijanske kontrole. Postali smo sumnjivi Talijanima. Došli su 1942. godine i protjerali nas, govori Jerko, Jerry ili Geronimo Kovač, koji je nakon Drugog svjetskog rata preko Italije odselio u Ameriku.
U drugom svjetskom ratu spasio je 300 Židova i konkurira za priznanje ”pravednika među narodima”.
-Bio sam u njihovu Veleposlanstvu u Zagrebu. Očekujem da me pozovu i da dam svoj bogati iskaz o toj temi, kazao je Kovač koji je o spašavanju Židova u 2. svjetskom ratu razgovarao i sa Simonom Wiesenthalom, a prije tri godine u 98. godini života, bio je u Izraelu.
I danas igra golf i bridž. Vjerojatno je najstariji igrač tih igara na svijetu, a u šali dodaje kako su to dvije divne igre ali tek nakon osamdesete godine. I Bijelo dugme pjeva ”mora da je strašna gnjavaža u životu doživjeti stotu”, ali Jerko se ne bi složio.
Obišao je cijeli svijet, mnogo toga vidio, dosta novca kao urar i zaradio. Kaže kako je popravio više od 100 tisuća satova, a među njima je bio i sat Binga Crosbya, te je prigrlio pjesmu poznatog pjevača ”Don’t  fence me in” kao svoju tematsku pjesmu, a njega nisu mogli ograničiti, pa i svima preporučuje ”putujte, putujte”, a sudeći prema njemu isplati se doživjeti stotu.
V. Begić / Dnevnik.ba