Što srpski referendum znači Hrvatima?

U „svojoj“ borbi protiv srpskog referenduma, Bošnjaci su mobilizirali sve: OHR, PIC, američko veleposlanstvo, Mogherini, Hahna, Aleksandra Vučića i još mnoge druge nebošnjake. Sve njih je Bakir Izetbegović uljudno, još 28.08. pozvao da „reaguju i zaštite Ustav BiH“.
Nakon što je „čačkao mečku“, Bakir traži od cijelog svijeta da ga spašava.
Ipak, jedna strana u priči upadljivo šuti – hrvatska.

Tvrtko Milović l Hrvatski studentski politološki forum
Da, Dragan Čović je izjavio da se odluke Ustavnog suda moraju poštivati. Iako je desetak dana prije toga rekao da će se „referendum održati i da poslije toga neće biti ništa“. Mada zvuči kontradiktorno, uopće nije. Čović je rekao ono što je morao i ono kako jeste: „Odluke suda se moraju poštivati, ali kako svi znamo da ih Dodik neće poštivati, onda se umirite jer referendum ne boli toliko“.
Je li ovo stvarna pozicija hrvatske strane u cijeloj priči oko referenduma?! Pa i nije. Čović ne smije ni na koji način u ovoj priči biti uz Dodika, jer Dodik je sada sam protiv cijelog svijeta. Neće Čović narušavati vlastiti kredibilitet u priči koja naprosto nije njegova.
S druge strane, Čovićeve „osude“ referenduma, ako ih tako možemo nazvati, zvuče prilično banalno. Izjava da će poslije refenduma sve biti isto jednostavno ne stoji – jer ništa isto biti neće!
Tu dolazimo do stvarnog pitanja – što Hrvatima znači srpski referendum? Hoće li stvarno 26.09. biti običan dan u BiH?
Cijelu stvar treba promatrati iz konteksta položaja hrvatskog naroda u BiH. Položaj je takav da danas Hrvati nemaju jednako sudjelovanje u izvršnoj vlasti (5 od 17 mjesta u Vladi FBiH), nemaju ni približno jednako sudjelovanje u zakonodavnoj vlasti (15 od 98 u ZD i 15 od 52 u Domu naroda) s tim da sve Hrvate i u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti mogu birati Bošnjaci. Uradili su to dva puta, vjerojatno će opet.
Pozicija Hrvata u sudbenoj vlasti još je gora. Od sedam najznačajnijih sudbenih pozicija u BiH – ni jednog Hrvata. A koliko su utjecajni u Ustavnom sudu BiH najbolje ilustrira činjenica da Hrvati (zajedno sa Srbima) nisu uspjeli spriječiti bizarnu presudu kojom je „Uspostava kanala na hrvatskom jeziku narušavanje vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka“!!!
To je položaj Hrvata u BiH.
Stoga, prijetnja koja se nad BiH nadvila u obliku referenduma u RS, Hrvate zanima samo onoliko koliko će popraviti njihov položaj u BiH. U ovom trenutku, teško je predvidjeti što će Hrvatima značiti referendum poslije 25.09., ali u svakom slučaju nešto se događa. A gore ne može biti.
Ono što je izvjesno jeste da Dodikovo ruganje institucijama BiH, kao i ukupnoj gore nabrojanoj međunarodnoj zajednici zaista urušava Bosnu i Hercegovinu! Svaki stanovnik RS, dok bude zaokruživao pitanje na referendumskom listiću 25.09. će kucati svoj mali čavao u mrtvački kovčeg Bosne i Hercegovine.
Činjenica da ni jedna institucija, od Ustavnog suda, tužiteljstva, SIPE, OHR-a i ostalih, nije spriječila referendum jasno ukazuje na nemoć. I demonstrira moć Republike Srpske da samostalno upravlja svojom sudbinom.
A ako mogu Srbi, zašto ne mogu Hrvati!?
Srbi imaju institucije, policiju, skupštinu… Hrvati ništa od toga. Ali od 26.09. će biti jasno da ni Bošnjaci nemaju ništa. Sve što su prijetili i pozivali u pomoć ostalo je neuslišeno. Izetbegovićeva igrica sa Ustavnim sudom sklonila je plahtu sa zakržljale i nejake Bosne i Hercegovine koja nije u stanju bilo kome bilo šta zabraniti.
To je otkriće koje Hrvatima treba. Jer u slaboj državi, a to priznaju 19.09. u Dnevnom Avazu i bošnjački pravnici i intelektualci s kruga 99, i Hrvati se mogu izboriti za svoja prava. Ne zato što su jači, nego zato što će bošnjačko političko ugnjetavanje Hrvata izgubiti na snazi.
Poptuno su pravilno procijenili bošnjački političari da je refernedum o relativno nebitnoj stvari (danu entiteta) samo uvod u druge referendume, pa i onaj Konačni Referendum. Ako prođe bez problema referendum 25.09. a sve su prilike da hoće, onda je jasno da Dodik može raditi referendum o bilo čemu. I implementirati njegove rezultate na teritoriji Republike Srpske.
Svaki od tih referenduma ojačava i hrvatsku poziciju u BiH. Bošnjački establishment će tada vjerojatno Hrvate htjeti „kupiti“ kanalom na hrvatskom jeziku, ili ujedinjavanjem kantona, ali Hrvati trebaju tražiti samo i isključivo punu ravnopravnost – a nju donosi samo pošten izborni zakon koji će Hrvatima garantirati da mogu izabrati svoju zakonodavnu vlast! Ništa ispod toga ne znači ravnopravnost.
Da Bošnjake vodi netko inteligentniji, ova bi ravnopravnost bila izglasana u narednih mjesec dana. Tada bi hrvatska politika u BiH morala biti protiv referenduma u RS. Ovako, Bošnjaci su poptuno sami u svojoj nemoći, jer od poruka podrške iz međunarodne zajednice nemaju baš nikakve koristi.