Kako pregovori o novim izbornima pravilima za Mostar ulaze u završnu fazu tako se zahuktava i medijska kampanja u kojoj pojedini mediji plasiraju teze o tome kako je „SDA izručila Mostar HDZ-u i Hrvatima“, o tome kako se sav novac usmjerava u zapadni Mostar koji izgleda kao Las Vegas, dok istočni kao Hirošima, o tome kako je HDZ Bošnjake u istočnom Mostaru zatvorio u geto, doveo “na rub političke, ekonomske i egzistencijalne izdržljivosti“.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis.
O tome tko i kako upravlja gradskim proračunskim novcem, što je sve obnovljeno u gradu na Neretvi, koliko je tih obnovljenih objekata u istočnom, a koliko u zapadnom dijelu grada komentatore „bošnjačke apokalipse“ u istočnom Mostaru ne zanima. Njihovu propagandu faktografija bi za čas razobličila, zato od fakata, fakat bježe, što bi Srbi rekli „’ko đavo od krsta“.
Tko i kako odlučuje o gradskom novcu?
Njih primjerice ne interesira činjenica da prema nametnutom statutu Mostara tri gradska vijećnika iz svakog od šest gradskih područja, tri s većinski hrvatskim i tri s većinskim bošnjačkim stanovništvom, (bivše općine) odlučuju o 80 posto sredstava ubranih od renti. Ne zanima ih ni činjenica da tri većinske bivše bošnjake mostarske općine, do ujedinjenja grada, nisu naplaćivale rentu na svom području, zbog čega nisu ni imale prihoda za investiranje u obnovu. A gdje je završavao novac od renti nakon toga’ Gdje je ulagan. zašto ga je više usmjereno u Podveležje, Drežnicu i Blagaj nego u stari dio grada, to ih se ne pita.
Pisce pamfleta ili ne znaju, ili od javnosti skrivaju i da je, prema nametnutom statutu Grada Mostara, gradski proračun, koji iznosi oko 55 milijuna maraka usvajan dvotrećinskom većinom i da su ga HDZ-ovi vijećnici bez SDA-ovih mogli usvojiti samo ako su posjedovali nadnaravne moći omađijavanja bošnjačkih kolega.
Istina, nakon raspuštanja Gradskog vijeća, federalni parlament ovlasti donošenja gradskog proračuna prenio je na gradonačelnika (Hrvata), ali je istina i da on ovaj najvažniji financijski dokument ne može usvojiti bez suglasnost šefa Odjela financija i nekretnine (Bošnjaka). (čitaj SDA)
Koga zanima može pogledati ovogodišnji proračun Grada Mostara i ili bilo koji raniji, i lako će zaključiti kako je proračunski novac ravnomjerno raspoređen za financiranje projekta na cijelo područje Mostara.
Što je sve obnovljeno u istočnom Mostaru?
Prodavače magle, također, ne zanima ni činjenica da je za obnovu stambenih zgrada, uglavnom u istočnom dijelu grada iz gradskog proračuna utrošeno desetine milijuna maraka. Da je samo u projektu obnove pokrenutom 2012. obnovljeno 26 stambenih zgrada, odnosno 250 stanova i da su svi u istočnom dijelu grada. Radi se o projektu vrijednom oko 12.5 milijuna KM, kojeg je pokrenuo osobno mostarski gradonačelnik Bešlić (Hrvat), a financirale ga sve razine vlasti od gradske, preko županijske i federalna do državne. Trebali li podsjećati da su u Mostaru obnovljeni svi mostovi, Trg Musala, Muzička škola, Gradsko kupatilo i da su svi ti objekti u istočnom Mostaru, kao što su u zapadnom obnovljeni i Park , šetnica, gradske ulice i da ne nabrajamo.
Ni novac, (oko 16 milijuna maraka) za obnovu Starog Mosta nije pao s neba. Činjenice su i tu neumoljive: Deset milijuna maraka skupljeno je od međunarodnih donatora, no, javnosti je manje poznato da je grad Mostar uzeo kredit od šest milijuna maraka za obnovu tog objekta koji je dio svjetske kulturne baštine. Taj kredit otplaćuju svi građani Mostara, i oni s lijeve i oni se desne strane Neretve- i Hrvati i Bošnjaci.
I nije to sve. U istočnom dijelu grada primjerice izgrađena je moderna zgrada osnovne škole i sportska dvorana, u Zaliku, projekt vrijedan više od 4,5 milijuna KM, dok u zapadnom dijelu novcima iz gradskog proračuna nije sagrađena ni jedna škola niti i jedna sportska dvorana. Sportska dvorana, se, naime, gradi. Ali će je koristi svi Mostarci, kao što će svi i financirati njezinu izgradnju
U ovoj godini planiran je nastavak radova na rekonstrukciji i popločavanju Fejićeve ulice sve do Starog mosta, što je projekt vrijedan nekoliko milijuna maraka, dok se oko 10 milijuna maraka vrijedan sustav odvodnje i pročišnjavanja oborinskih i kanalizacijskih voda gradi na području cijelog „grada na Neretvi“. Tu je i most koji spaja Vrh Avenije sa Sjevernim logorom, koji je trećina urbanog dijela grada i nekada ga je koristila JNA, a danas je većinom u posjedu Univerziteta Džemal Bijedić.
Raspodjela županijskog novca
Medijski trovači, također ne znaju, il, pak ne žele napisati i da se proračun Županije Hercegovačko-neretvanske, kao i onaj gradski donosi uz dogovor dviju strana, bošnjačke i hrvatske i da se ravnomjerno, prema određenim kriterijima financiraju i hrvatske i bošnjačke institucije i ustanove u Mostaru. Tako, primjerice prema broju studenata se iz županijskog proračuna financiraju i Sveučilište u Mostaru i Univerziet „Džemal Bijedić“, slično je s medijima, kulturnih institucija, zdravstvenim ustanovama…
Istina, u istočnom dijelu grada, u Titovoj ulici, još je pet- šest velikih neobnovljenih poslovnih objekata, koje su pri povlačenju iz Mostara zapalile JNA i srpske paravojne postrojbe, a ne HVO i za čiju obnovu ne bi bilo dovoljno ni pet gradskih proračuna. Od tih neobnovljenih objekata samo je jedan u vlasništvu grada, zgrada bivše općine Mostar. Ne bi li obnova tih objekata trebala biti i obveza njihovih vlasnika i viših razina vlasti, resornih ministarstva u čijoj je nadležnosti upravo obnova, ili bi te objekte trebalo financirati isključivo iz slabašnog gradskog proračuna grad Mostar u čijoj nadležnosti i nije obnova.
Nisu samo neobnovljeni objekti u Titovoj, ima ih, istina, i na mjestu gdje su se nalazili bivša Ljubljanska banka i restoran „Jagnje“ s istočne strane Španjolskog trga i Bulevara. Ali neobnovljenih objekata ima i na zapadnoj stani Španjolskog trga i Bulevara, bivše ratne linije.
Od Lučkog mosta do Musale
Ovo su samo neke od činjenica. Ima ih još pregršt koje medijskim manipulatorima ne idu u prilog, pa ih kriju od javnosti kao „zmija noge“.
Primjerice da je cijelo područje starog dijela grada od Lučkog mosta do Trga Musala proglašeno nacionalnim spomenikom kulture i da je u nadležnosti Federacije, a da Agencija „Stari grad“ još nije dobila ni marke iz državnog ni federalnog proračuna za obnovu tog nacionalnog spomenika kulture. A BiH je članica UNESCO-a, a ne Grad Mostar.
Da je, primjerice, hotel Neretvu, također spomenik kulture, bivša mostarska općina Stari grad prodala visočkom poduzetniku Zukiću za mizernih 600.000 maraka. Ne bi li upravo njega, a ne bilo kog drugog trebalo upitati što ne obnavlja taj hotel. Ako nema novca za obnovu što ga ne proda nekom potentnijem investitoru, kao što je to, konačno, učinio poduzetnik Kečo koji je, za 2 milijuna kupljeni hotel Ružu, nedavno prodao turskom lancu hotela Hilton, nakon čega je nastavljena izgradnja tog objekta.
U tekstovima lažnih medijskih dušobrižnika mostarskih Bošnjaka još je puno toga u neskladu s mostarskom zbiljom. Oni su tako u Mostaru vidjeli “golemu katoličku katedralu koji strši iznad grada“. Za neupućene ovaj sakralni objekt stolna crkva Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije, je toliko golema da je nadvisuju i okolne četverokatnice. Baš suprotno lažnim medijskim tvrdnjama mostarska katedrala “sakrivena” je između mostarskih četverokatnica, jer je to bio uvjet bivših komunističkih vlasti za njezinu izgradnju- da ne strši. Stršat je trebalo Partizansko-spomen obilježje. A katedrala je trebala biti što manje vidljiva.
“Golema katedrala” i “seosko igralište”
I dok je katedrala u očima medijskih manipulatora višestruko uvećana, stadion Veleža u Vrapčićima s tribinama na kojima ima mjesta za višestruko više navijača nego što ih bude na utakmicama „Rođenih“ je „ seosko igralište“. I taj stadion financiran je i iz sredstava gradskog proračuna, jer, tako bar tvrde upućeni, bošnjačka politika opredijelila se za dogradnju stadiona u Vrapčićima jer nisu željeli da Velež igra na stadionu pod Bijelim Brijegom, jer bi se tu „osjećali kao gosti“. Riječ je o stadionu na kojem igra, nakon prošlog rata obnovljeni, najstariji nogometni klub u BiH HŠK Zrinjski, kojeg su komunističke vlasti nakon drugog svjetskog rata zabranile. I to, kako se podvaljuje, nije stadion Zrinjskog, već gradski stadion, stadion u vlasništvu grada- koji nikada nije bio u vlasništvu FK Veleža!
Tvrdnje kako se biznis u istočnom Mostaru sveo na kafiće i ćevabdžinice, je pretjerivanje kao što je i pretjerivanje da je zapadni Mostar Las Vegas. Možda takav dojam stvara veliki tržni centar Mepas mall i još nekoliko tržnih centara, i hotela, ali da u zapadnom Mostaru cvjeta biznis, a da u istočnom ništa ne radi, tvrdnja je koja bi se prije magla nazvati stilskom figurom, nego realnošću.
Što je Mostar Bošnjacima, a što Hrvatima?
Mostarci znaju i da se u istočnom Mostaru nalaze dva velika shoping centra tuzlanske kompanije Bingo, da je istočno mostarska tvrtka HP investing izrasla u veliku građevinsku kompaniju upravo zahvaljujući poslovima dobivenim od Grada. Ukoliko je, pak, točno da Bošnjaci u zapadnom Mostara ne mogu ni šupu napraviti otkuda onda u tom dijelu grada veliki shoping centar sarajevskog trgovačkog lanca Robot.
Istina je da postotak Bošnjka u nacionalnoj strukturi Mostara opada, a Hrvata raste. No, to nije uzrokovano navodnim hrvatskim i HDZ-ovim ovladavanjem gradskim financijama i ovlastima, kako se to želi prikazati, jer Hrvati bez Bošnjaka u Mostaru i u HNŽ-u ni jednu odluku ne mogu donijeti niti proračunski novac trošiti. Uzroke, demografskog opadanja Bošnjaka i relativnog demografskog rasta Hrvata u Mostaru, treba, dakle, tražiti u drugim činiteljima.
Mostar je, naime bošnjačka periferija. Sarajevo, kao bošnjačko političko, gospodarsko, medijsko i svako drugo središte, s višestruko većim poslovnim i inim mogućnostima, privlači i odvlači i mostarske, kao i Bošnjake s drugih, posebice, rubnih područja, ili krajeva u kojima su manjinsko stanovništvo. Sličnu gravitacijsku moć ima Mostar, kako političko, sveučilišno, gospodarsko, kulturno središte Hrvata na Hrvate, ne samo iz središnje Bosne i Posavine, posebno iz područja gdje su manjina, već i one iz ostatka Hercegovine. Mnogi mladi Hrvati koji su iz drugih dijelova BiH, primjerice došli studirat u Mostar, tu su ostali zasnovali obitelj, … Na sličan način i Banja Luka privlači Srbe.
No, u BiH se ne događaju samo unutarnje migracije, već stanovnici ove zemlje i Hrvati i Bošnjaci i Srbi odlaze i izvan ove zemlje u potrazi za boljim životom.
I da zaključimo. Iako u njemu još ima dosta objekata koje čekaju obnovu, Mostar je privlačan i lijep grad. Ljepši i privlačniji od mnogih drugih gradova. I mnogo je Mostaraca, svih nacionalnosti, koji bi radije u njemu živjeli i kao kokuzi, već u nekim drugim gradovima, punih džepova. Jedino što Mostarcima svih nacionalnosti nedostaje je samo više posla. Mira, što je najveća vrijednost, hvala Bogu imaju, unatoč onima koji bi taj mir lažima htijeli uništiti./HMS/
wpDiscuz