Otkada se OHR doselio u BIH, i otkada su razni međunarodni namjesnici tu započeli igru koja se zove “Čovječe ne ljuti se” , dok je tog čovjeka tu sve manje i manje, utvrđena je par osnovnih statementa što BIH doista jest, na kojem narativu će se graditi i kakva će biti. Utvrđeni su u savezu političkog Sarajeva i OHR-a. OHR je prihvatio sve što je Sarajevo tražilo. Pa i nasilnu izmjenu Izbornog zakona koji je nedavno srušen.
Ti postulati su otprilike ovi:
- Temeljna politika koja čuva BIH je u Sarajevu. Bošnjaci su temeljan narod. Oni čuvaju BIH. Ne može postojati bošnjačka politika koja razara BIH. To su podmetanja.
- Kod Srba i Hrvata dopuštene su tek građanske opcije kao partnerske. Ti hrvatski i srpski građani imaju pravo kritizirati svoje lokalne i regionalne lidere, Srbe i Hrvate. U trenu kada krenu kritizirati Sarajevo, prestajemo ih zvati građanima i zovem ih nacionalistima.
- Svi koji napadaju sarajevsku politiku izlažu se opasnosti da budu proglašeni neprijateljima BIH. Takvima će OHR i naše ambasade koje kontroliramo oduzeti prava. Zašto? Zato što ćemo im mi to reći.
- Neprijateljske politike prema BIH su srpska i hrvatska. Kako unutar BIH tako i van nje.
- Važno je eksploatirati Tita, i raditi što veću poredbu ABIH i JNA kako bi se sa ABIH skinula mrena fašizma, zločina, džihada i sl.
- Ako netko primjeti da su bivši pripadnici Armije BIH sudjelovali u ubojstvu 3000 US državljana pobrinuti se da ta informacija ne dođe do US ambasade. Takvog nazvati neprijateljem države.
- Kako se bude polako preuzimala vlast, i kako Srbi i Hrvati budu iseljavali, početi lagano s projektom stvaranja bošnjačke nacionalne države. To na ulicama sve jače govoriti. Plašiti susjede danom koji dolazi.
- U međuvremenu naseljavati partnerske narode u Bosnu. I dovlačiti partnerski kapital.
- Postaviti Mektića koji će negirati broj povratnika iz Sirije. Nazivati ih u medijima dobrim građanima. Sve koji budu govorili drugačije , recimo da svi građani BIH pate zbog te činjenice i da investitori bježe iz zemlje koja prima ISIL-ovce nazivati neprijateljima BIH.
- Stalno ponavljati da Bošnjaci nemaju rezervnu domovinu. I da Srbi i Hrvati imaju. Erdogana dočekivati s pjesmom “Sultane moj, govoriti šta i Cerić “Mi smo Turci” a istovremeno ponavljati da nismo. Potom ponavljati da nemamo rezervnu domovinu.
- Jačati u narodu pozitivan sentiment prema otomanskim osvajačima. Priređivati Dane turskog djeteta. Raditi priredbu ulaska otomanskih sultana u Bosnu. Slaviti dan kad su Turci ubijali Bošnjake i nekako to narodu predstaviti kao normalno. Jer partnerstvo s Erdoganom je važno.
- Naši zločinsi su bili izuzeci, vaši su bili pravilo. Naši logori su bili mali i čisti , vaši brojni i prljavi.
- Vi imate genocid i UZP mi nemamo ništa.
- Naši fašisti i antisemiti su književnici i intelektualci. Vaši nisu. Našima ćemo dati ulice. Vama ćemo nabijati i ulice iz 90-ih. Koje nećemo dati da preimenujete. Kako bi vas mogli stalno optuživati.
Već po koji put lider u Bošnjaka ponavlja, tako prirodno, opušteno, ponavlja, da je Alija ostavio u amanet Bosnu Erdoganu.
Pri tome je za Izetbegovića Bosna cijela BIH. A Hercegovina je njena podregija.
Posve normalno se izjavljuje: ALija je ostavio. Ostavio Erdoganu.
Iz čega Bakir Izetbegović, koji navodno poštuje Ustav BIH, iliti aneks 4 tvrdi da je njegov otac bio suveren BIH, i da je mimo Daytona, po načelu nasljednog prava imao tu čast da odabere kome će ostaviti Bosnu. Cijelu Bosnu.
ALija je dakle za Bakira vladar cijele zemlje. Netko tko je iznad Daytona. Veći od Ivice Todorića. Zemljoposjednik.
On umire i kaže Rejepe, nudera. Ovo der kući ponesi. Tebi i tvojima. Ovo malo čitluka. I raje. I nek ti je Allah na pomoći.
Izjava je bizarna. Ona potpuno obešmišljuje i ismijava sav bošnjački politički narativ sve ove godine. Ona kaže kako zapravo čelnik SDA doživljava Srbe i Hrvate i svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu.
BIH je Bosna. Srbi i Hrvati su donji. Dakle Raja. A i Bošnjaci su donji. Jer nisu oni ti koji će se pitati kome će ići Bosna. Bosna ionako ne pripada ni Bošnjacima. Ni Srbima . Ni Hrvatima. Bosna je begovstvo. Begovstvo Izetbegovićevih. Koje je izdahom posljednjeg bega od Bosne, prešlo u ruke starog vlasnika – Istanbula.
Bakir je tu tek samo privremeni upravitelj. Predstavnik Visoke porte. On je zapravo turski Inzko. Poslanik od Ankare. Koji upravlja Erdoganovim posjedom. Po želji pokojnog ćaće.
I sve to zapravo nije toliko tragikomično. I tužno. Tužna je šutnja Valentina Inzka. I cijele sarajevske intelektualne bulumente.
Galami tek Dodik. Al on je ionako samo Srbin. Pa se to ne pika. U zemlji dviju kasta. Povlaštene kaste. I raje.
“Allahu dragi, šta mi ovo Alija uvali u amanet…”
– Recep Tayyip Erdoğan
— Adis Nadarević (@Ridjobrki) 19. listopada 2017.