AKP, stranka turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana, osvojila je danas 51,9 posto glasova na izvanrednim parlamentarnim izborima.
Odnosno, stranka AKP u Turskoj će tako ponovno imati apsolutnu većinu koju je izgubila na izborima održanima prije pet mjeseci, piše Guardian.
I ne samo to. AKP je dobio oko 3 milijuna glasova više nego na izborima održanima u lipnju. Velika je to pobjeda Islamsko-konzervativne stranke za koju su analitičari pisali da u zadnje vrijeme gubi podršku.
Situacija u Turskoj nije nimalo bezazlena. Polarizacija društva, sukobi s Kurdima na jugoistoku zemlje i politička nestabilnost obilježile su zadnje razdoblje. Donosimo pet najznačajnijih posljedica današnjih izbora.
1. Što to znači za stanje u zemlji?
Sukob s Kurdima, teroristički napadi u Surucu i Ankari te napadi na opozicijske medije doveli su do sve veće polarizacije društva, političke nestabilnosti i nezavidne sigurnosne situacije.
Već u trenucima kada je postalo potpuno jasno kako je AKP osvojio apsolutnu većinu počeli su prosvjedi Kurda u gradu Diyaebakiru. To dovoljno govori o tome koliko je zemlja podijeljena i koliko će napora biti potrebno da se neredi stišaju.
Sirijski Kurdi također prijete proglašenjem autonomije uz granicu s Turskom, a Erdogan obećava da će ih spriječiti, jer bi to moglo dovesti do stvaranja kurdske države. Isto tako, prokurdska ljevičarska Narodna demokratska stranka (HDP) na izborima 7. lipnja osvojila je 13 posto glasova, pridonijevši velikim dijelom tome što je AKP prije šest mjeseci izgubio apsolutnu većinu.
Stoga se očekuje daljnje pogoršanje već dovoljno narušenih odnosa.
2. Što bi mogli biti Erdoganovi prvi potezi?
Erdogan je već više puta naglašavao kako želi povećati svoje ovlasti po uzoru na SAD. Analitičari smatraju da bi mogao promijeniti parlamentarni u predsjednički sustav. Zbog toga mu je apsolutna većina na izborima došla kao naručena, no ipak za promjenu ustava treba dvotrećinsku većinu u parlamentu, koju nema. Jednostavnije bi mu stoga bilo da uvođenje predsjedničkog sustava pokuša inicirati referendumom.
3. Što rezultat izbora znači za izbjegličku krizu?
Turska se sve teže nosi s priljevom brojnih izbjeglica iz Sirije, no prije dva tjedna postigla je dogovor o zajedničkom akcijskom planu za suočavanje s krizom. Prema njemu, Turska bi zaustavila priljev migranata, a zauzvrat bi im se se ubrzao postupak liberalizacije viznog režima s Unijom i ubrzali pregovori o članstvu.
“Sigurnost i stabilnost Zapada i Europe ovise o našoj sigurnosti i stabilnosti. Sada su nas prihvatili. Sve su ovo prihvatili u pregovorima koje sam prošli tjedan imao u Bruxellesu. Ništa se ne događa bez Turske”, rekao je Erdogan na konferenciji o pitanju jednakosti, održanoj u Istanbulu.
Bruxelles je zbog toga spreman i na davanje ustupaka Turskoj.
4. Zašto je ojačala podrška AKP-u?
Erdogan je dominirao prethodnom predizbornom kampanjom, snažno lobirajući za AKP i jačanje svojih ovlasti. Mnogi smatraju da je upravo on odgovoran za pad popularnosti stranke, jer je svojom autoritarnošću odbio čak i neke dugogodišnje pristaše.
On je stoga ovaj put promijenio taktiku. Iako u svojim istupima u javnosti i dalje oporbu ne štedi kritika, uglavnom se nije miješao u kampanju.
Ipak, da vuk dlaku mijenja, ali ćud baš i ne, dokazuje spektakularna policijska racija u srijedu u uredima medijske grupe Ipek kritične prema vlastima.
5. Što očekuje Tursku?
Neki analitičari strahuju da bi zemlja vrlo lako mogla utonuti u etničko i sektaško nasilje kakvo vlada u Iraku i Siriji. “Postajemo sve više nalik Siriji i pretvaramo se u više bliskoistočnu nego europsku zemlju”, rekao je za Reuters ugledni analitičar Cnegiz Candar.
Ulagači, zapadni saveznici i dio biračkog tijela neposredno prije izbora izjasnio se kako smatraju da je koalicijska vlada upravo ono što zemlji treba kako bi na vlasti ostali iskusni političari i kako bi se obuzdale Erdoganove autoritarne ambicije. No, današnji izbori očito su bili upravo suprotno, korak dalje Erdoganovom nezasitnom apetitu za vlašću.
wpDiscuz