Fikret Prevljak, nekad general Armije BiH, danas optuženik za ratne zločine, ostade u sjećanju kao čovjek bez kojega, šuškalo se, nije moglo proći ni kilos soli, a kamoli konvoj oružja kroz onaj čuveni tunel ispod aerodromske piste. Žar i snaga generala navodno su se prelijevali i u civilni život, posebice ako ste željeli poslati rođaku paket preko sarajevske piste – ni po’ muke, sve dok ste imali “dobre veze”.
Sada je tog istog Prevljaka, i još devet dragih drugova, Tužiteljstvo BiH obradovalo optužnicom zbog ratnih zločina. Žao im naravno što je stotinu civila, među njima i žena, staraca i maloljetnika, doživjelo drugačiji “ratni tretman” nego što su to Rommel i Montgomery predviđali. Umjesto sjedenja doma uz vruć čaj i kekse, ti ljudi su, tvrdi optužnica, završili u logoru na izletu kojeg nitko nije poželio, a neki čak – kako kažu istražitelji – i na fronti, prisilno.
Spominju se tu i razni suradnici, koji su, čini se, “natjecali” u kreativnom tretiranju zarobljenika srpske nacionalnosti. Što reći, možda se u svojim glavama pripremali za Guinnessovu knjigu brutalnosti. Uglavnom, svi su se sada lijepo okupili na Tužiteljstvu: Enes, Emir, Vahid, Rasim, Mustafa, Mujo, pa opet jedan Vahid, Mirsad i Senahid. Lijepa devetorka plus general, kao da je riječ o nekoj zaboravljenoj bosanskoj verziji “Ocean’s Eleven”.
Ali Prevljak, kažu dobro upućeni, nije bio samo general! Bio je i glavni “carinik” na tunelu. A kad su vam tunel i vreće za šverc kruh svagdašnji, e tu politika zna umiješati prste. Čudesno se, tko bi rek’o, uvezala cijela ekipa bliska SDA: paketi, slava, tunel, novac, ono doba u kojem je inflacija gorjela, ali su neki ipak lijepo profitirali.
Začudo, naš Fikret se kasnije politički angažirao (to vam je kad se ratna slava prelije u stranačku) i to baš u SDA, glumi tu neku stranačku perjanicu. Zadobio i povjerenje Bakira i gospođe Sebije Izetbegović, što valjda znači da nije imao problema s popustima na kavu, stolicu u prvom redu na stranačkom skupu i tako to.
No sad mu je Tužiteljstvo BiH odlučilo “uskratiti” miran umirovljenički staž i nagovoriti ga na čitanje optužnice. U isto vrijeme, stigla je optužnica i za Dragoljuba Gligića, oficira policije bosanskih Srba na području Ljubije. Kažu, i on je bio vrlo “vješt” kad je trebalo hapsiti, mučiti i ubijati. Njegova životna priča također uključuje “suradnju” s bošnjačkim civilima koje je, pretpostavlja se, poslao na neki drugi svijet.
Našim generalima i zapovjednicima svih boja i (ne)ukusa ove priče nikako da presuše, što bi jedan stari cinik rekao: “Svi oni vole reći da su branili svoj narod… a kako ih je samo toliko naroda ostalo neobranjeno…”
Eto vam, dragi čitatelji, nova epizoda u beskonačnoj sagi isplivavanja ratnih dosjea. Što će se na kraju izroditi – tko zna. Rat je odavno gotov, ali očito nikad nije kasno da (ne)pravda pokuca na vrata.
wpDiscuz
