STEVEN E. MEYER, BIVŠI AGENT CIA-E: “Bosna će se uskoro raspasti”

Steven E. Meyer 90-ih je, kao zamjenik direktora Interagencijske grupe zadužene za Balkan, analizirao situaciju na području bivše Jugoslavije. Prevedeno, plaću je tada zarađivao u CIA-i. Premda je bio vrlo čest gost u regiji, agent Meyer nikad nije radio undercover. S obzirom na to da se vodio kao zaposlenik CIA-e, a ne tajni agent, za takvo što naprosto nije bilo nikakve potrebe – iako su ondašnje vlade vrlo dobro znale tko je i za koga radi sredovječni Amerikanac, živa pogleda iza profesorskih naočala. No, ono što se, u vrlo širokom smislu te riječi, naziva špijunažom, a u biti svodi na političku, vojnu i gospodarsku analizu, danas je samo prošli život agenta Meyera.

Trenutačno profesor američke vanjske politike, Meyer zadnjih 9 godina podučava i o Srednjoj Europi, ruskoj politici te ekologiji na National Defense Universityju u Washingtonu. U posljednje vrijeme Balkan posjećuje sve rjeđe, a razlog, kako nam polupovjerljivo kaže, jest da ”ondje ima nekih američkih veleposlanika s kojima se, kao i s određenim aspektima američke vanjske politike, jako razilazi u stavovima”.

Svojim nedavnim opaskama o BiH i regiji – Meyer predviđa skoro uhićenje Milorada Dodika, porast neslaganja oko ustavnih reformi i oko državne imovine – taj američki ekspert počeo je upozoravati kako BiH opet kliže prema nesigurnosti. Po Meyerovu mišljenju, to je izravna posljedica nasilnog nametanja multietničke demokracije toj zemlji. Zapad se, smatra on, nikad nije potrudio spoznati pravu bit i potrebe BiH. A njoj će, kako taj američki profesor nadalje zaključuje, Amerika ponovno priskočiti u pomoć tek dođe li do novog nasilja i sukoba.

SAD-ov uzmak 

Ako tijekom iduće godine – kako ste ovih dana ustvrdili za Glas Amerike – bude podignuta optužnica protiv Milorada Dodika, hoće li se predsjednik Obama aktivnije angažirati oko Balkana, iako ste rekli da mu to nije prioritet?

– Čak i da ta optužnica bude podignuta, ne mislim da će se predsjednik Obama opet aktivno angažirati. Američka administracija, počevši od administracije Georgea W. Busha, počela je uzmicati kad je u pitanju Balkan. Kada je Bush preuzeo ured, na Balkan se gledalo kao na Clintonovu stvar, a Bush se djelomice i zbog pristrane politike htio odmaknuti od tog pitanja. Njegova je administracija htjela promijeniti fokus američke vanjske politke i, kao što znamo, on ju je usmjerio na Bliski istok i jugoistočnu Aziju na vrlo zanimljiv, ali ujedno poguban način. Problem je s Obamom da se određeni broj demokrata koji su bili u Uredu s Clintonom sada vratio: Holbrooke, na primjer, jedan je od njih, a on je gajio veliki interes za Balkan. Vratili su se s nekim istim idejama za Balkan koje su imali kad su bili ondje s Clintonom. No, vremena su se promijenila, čak ni s Obaminom administracijom oni neće dobiti istu vrstu koncentracije na Balkan koju su imali u prošlosti.

Dakle, regija nije prioritet za SAD?

– Nije. Oni će posvećivati nešto pozornosti Balkanu, ali ne odviše. Mnogi od njih misle da su pitanja riješena, ali kao što svi znamo, to nije istina.

No, potpredsjednik Joe Biden bio je u posjetu u rujnu prošle godine. Ne znači li to ipak nešto?

– Sama činjenica da je potpredsjednik bio u posjetu, ne znači da će Balkan opet postati prioritet. Njega su potaknuli na taj korak neki demokrati iz Ovalnog ureda koji imaju određene interese vezane uz Balkan. No, to nije znak da će regija opet postati ista vrst prioriteta kao u 90-ima. To će se dogoditi jedino ako izbije nasilje širih razmjera, odnosno rat, što ne smatram mogućim.

Dakle, njegov posjet moglo bi se okarakterizirati samo kao svojevrsni folklor?

– O, da. Neki ljudi iz Clintonove administracije uviđaju da posao na Balkanu još nije sasvim dovršen. Srpske i hrvatske granice su sigurne, no Bosna je u kaosu, Kosovo je u kaosu, Makedonija je krhka, pa oni žele biti sigurni da će uspjeti dovršiti ono što su započeli. Većina njih su djelatnici srednjeg ranga. Da, nema sumnje, to je čisti folklor. Nikad više neće imati jednaku vrstu prioriteta.

GRANICA NA IBRU

Kosovo treba podijeliti na srpsko i albansko

Je li SAD trebao forsirati priznanje Kosova?

– Ne, mislim da nije, mislim da je to bila velika pogreška. Opet se vraćam demokratskom modelu: ljudi u regiji trebaju glasati o tome kakvu vrstu političkog vodstva žele. Petnaest godina tvrdim da je vjerojatno najbolja solucija podjela: područja sjeverno od rijeke Ibar trebaju postati dio Srbije, a ona južno od Ibra trebaju postati samostalna ako to žele. No, postoje srpske enklave unutar južnog dijela Kosova, i mislim da trebaju postojati specijalni, međunarodno prepoznati programi koji garantiraju prava ovim ljudima ako oni žele ostati. Ako to ne žele, onda međunarodna zajednica, UN na primjer, treba platiti za njihovu relokaciju. No, opet, nema ništa sveto u granicama, nikada nije ni bilo, i nema razloga da ne razmotrimo podjelu. To je vrlo teško za srpskog političara, zapravo, to je ilegalno, no mislim da je to jedina solucija i da je velika pogreška što je SAD gurao neovisnost Kosova.

Uzroci nestabilnosti u BiH

Što je glavni uzrok političke nestabilnosti u Bosni? Je li to Milorad Dodik, Haris Silajdžić ili nešto treće?

– Da, Dodik i Silajdžić su ono što bi neki američki zapadni dužnosnici htjeli da vjerujemo. No, po meni, razlog nestabilnosti na Balkanu seže u 1995., u Daytonski mirovni sporazum. On je nametnut većem dijelu Balkana, Srbi se nikada nisu s njime složili, on je konstruiran u Washingtonu i u nekim metropolama Europe. Oni koji su nametnuli Sporazum nikad nisu razumjeli ralnost na Balkanu, u Bosni, ona je od samog počeka avantura ili eksperiment koji nije uhvatio korijena. Temeljni je razlog to što Zapad nikada nije razumio što se ondje zbiva. Srbi nikada nisu htjeli biti dio Bosne, Hrvati su nervozni, i oni napuštaju zemlju u velikom broju, a Bosanci su nervozni što su sami. To je od samog početka bila vrlo bijedna politička konfiguracija i za to je kriv Zapad. Problem je arogantnih američkih i europskih diplomata što oni to ne vide. Oni vide ljude poput Dodika i Silajdžića i druge u Bosni koji ne rade ono što trebaju niti ono što im se kaže da rade, i to nikada neće funkcionirati jer ljudi u toj regiji ne žele da funkcionira.

Prije otprilike godinu i pol rekli ste da je Bosna “nametnuta, arbitrarna, konstruirana država…” Postoji li opasnost od ponovnog izbijanja nasilja? Vaše su prognoze za Bosnu vrlo ozbiljne: nedavno ste ustvrdili da će se ona za godinu dana raspasti.

– Opasnost postoji, to je sigurno, sve dotle dok Bosna prolazi kroz ozbiljne probleme. No, ja ne predviđam ponovni generalni rat: moguće je nasilje, pokoji minorni izgred, nešto poput onog što se odigrava na Kosovu pokraj Mitrovice.

A dezintergacija?

– Mislim da je ona sasvim moguća. U igri političkih struktura nitko nikad ne može biti 100 posto siguran, no mislim da je dezintegracija Bosne posve vjerojatna. Jednom kad UNHCR i EUFOR odu, to je sasvim lako moguće, osim ako vođe triju etničkih skupina ne ulože herojske napore, u što ne vjerujem. 80 posto sam siguran da će se raspasti.

Što napraviti da se to spriječi?

– Ne mislim da se to ičim može spriječiti, osim da bosanski vođe odluče kako žele ostati zajedno, a ne vidim da će tako biti. Granice Europe i većeg dijela svijeta, ali Europe osobito, nisu svete. U posljednjih 2000 godina one su se stalno mijenjale i nema razloga da se ne vjeruje u to da će se i dalje mijenjati. Kada su 1100. godine došli Mađari i počeli kontrolirati Hrvatsku, ona je prestala biti neovisna, pa je poslije opet bila neovisna, pa nije, itd. Postoji hrvatska kruna koja ima vlastitu povijest, Hrvatska ima i povijest integracije u Jugoslaviju – i to dvostruke. No, granice se pomiču. I u SAD-u su se pomicale punih 200 godina.

No, nije li to u SAD-u mnogo manje osjetljivo pitanje, s obzirom na to da vi raspolažete s toliko prostora? Ne zaboravimo da je jedinstvena Bosna postojala i prije rata…

– Da, no u SAD-u pitanje granica nije riješeno, kao ni u većem dijelu Europe. Veći dio Sjeverozapadne Europe ide upravo u obratnome smjeru – granice postaju sve nevažnije. To nije slučaj na Balkanu, u Jugoistočnoj Europi, gdje granice još nisu postojane. A ja već 15 godina tvrdim da o granicama trebaju odlučiti ljudi koji ondje žive, u regiji. No, one se neće učvrstiti i neće biti mira. Za mene nije toliko bitno da se Bosna sačuva na okupu, koliko poštivanje želja ljudi i vođa u tom dijelu svijeta. I mislim da je najbolji način da se to utvrdi na demokratskim izborima, referendumom. Neka ljudi glasaju o tome kakvu političku zajednicu žele i onda se mogu graditi i gospodarske veze.

Clintonov promašaj

Je li predsjednik Clinton zagovarao pogrešnu strategiju prema BiH?

– Da, mislim da jest. Očito, s obzirom na moju točku gledišta i na moj rad vezan uz Bosnu, pozicija SAD-a od samog je početka bila pogrešna. U stvari, mnogo puta tijekom rata, kad je na snazi bio Vance-Owenov plan, mi smo rekli “ne”. Mogli smo tada sklopiti mir, ali rekli smo ”ne”. Pokazalo se da je plan s kojim smo na kraju došli bio vrlo sličan Vance-Owenovu. No, Clintonova je administracija pogriješila jer je ljudima na terenu nametnula kako će izgledati njihova politička zajednica. Nema ništa sveto u bosanskim granicama, to su samo Titove administrativne granice. Nije bilo razloga da ih Clintonova administracija prihvati.

Kada sam na samom početku počeo postavljati pitanje: “Zašto Bosna?”, a nikada na to nismo dobili dobar odgovor, pretpostavka je bila da će Bosna biti tu, i to je bio odgovor. Djelomice je razlog činjenica da Clintonova administracija nikada nije gladala Jugoslaviju kad se ova raspadala, da se odmakla i pogledala kartu i rekla što bi trebalo biti umjesto Jugoslavije koja se urušava. Mi smo se umjesto toga koncentrirali na komadiće, na Sloveniju, Hrvatsku, zatim na Bosnu, Makedoniju, Kosovo, i nikada se nije postavilo pitanje kako gledati veću kartu i što treba zamijeniti Jugoslaviju, i kako u to uključiti ljude na terenu. To je bila ista igra koju su zapadne snage igrale s Balkanom posljednjih 300 godina, uz nametanje rješenja. I onda smo to učinili i mi.

Pa, jeste li onda na kraju dobili odgovor na svoje pitanje – zašto Bosna…?

– Zapravo ne, jer se onda zapetljate u detalje. Jedino obrazloženje kojeg se mogu sjetiti bilo je sljedeće: jednom kad krenete tim putem, nema povratka. Jer onda se opet vraćate na pitanje velikih sila koje su pogriješile, koje nisu priznale da su pogriješile, čak i kad su ih na to tjerali.

Kako bi trebale izgledati granice BiH?

– Vraćam se na demokratski princip, na to da ljudi trebaju glasati. Ako Srbi žele biti dio, ima tri puta kojima mogu krenuti: mogu biti dio Bosne, nezavisni ili dio Srbije. Neka glasaju. A ako onda za nešto postoji jaka većina, onda trebaju učiniti upravo to. Isto je i s Hrvatima u Bosni, u Herceg-Bosni: neka bude ono što ljudi ondje žele. Ako onda ostanu samo bosanski muslimani, to je OK, sasvim prihvatljivo. Onda međunarodne garancije treba strukturirati tako da muslimanska Bosna preživi i da prosperira.

Kad se sredi situacija s granicama, onda se možete početi integrirati ekonomski. Ja kao Amerikanac ne mogu dati odgovor na pitanje o granicama, to nije na meni. Ali, mogu – Svakako, ali organizacija za koju sam ja radio, Interagencijska grupa zadužena za Balkan – tu je bila uključena cijela Vlada: Obrana, CIA, State Department. Dakle, svi smo bili uključeni u sakupljanje i analiziranje informacija. Pa svaka zemlja to radi.

Hoće li za odnose na Balkanu ubuduće biti ključni srpsko-hrvatski ili srpsko-albanski odnosi?

– To nije pitanje ili-ili… Mislim da je za Balkan vrlo važno da Hrvatska i Srbija, kao dvije najveće zemlje, imaju solidne veze, rastuće gospodarske veze – to je dosad davalo povoda za optimizam, ali to nije dovoljno, važno je dobro razumijevanje između zemalja. Smatram da vodstvo na Balkanu trebaju imati ili Hrvatska ili Srbija. Za Srbe je pitanje Albanaca i Velike Albanije enormno važno. Srbi imaju pravi problem s tim, i mogu razumjeti zašto, pa čak zašto se događa to što se događa na Kosovu: oni imaju i Sandžak koji je muslimanski, razumijem zašto postoji ta zabrinutost, dakle to nije pitanje Hrvatske, Srbije ili srpsko-albanskih odnosa, već oboje, i potrebe mirnih odnosa u svim tim smjerovima.

A što je najvažnije za stabilnost na Balkanu?

– Da ljudi i vodstvo na Balkanu preuzmu inicijativu kad je u pitanju njihova vlastita sudbina. Politika statusa quo

Kako vidite buduću politiku SAD-a prema Balkanu?

– Mislim da će to biti manje-više status quo, i dalje ćemo inzistirati da Bosna ostane jedinstvena država sve dok se ne nastavi dalje dezintegrirati. Ona će nam i dalje biti od interesa, no vrlo niskog, i ono što sada vidite jest uglavnom to. Rekao sam svojim prijateljima na Balkanu da je to divna prilika za zemlje Balkana, da preuzmu kontrolu nad vlastitom budućnošću. Da više pozornosti posvećuju sebi, a manje nama.

Mnogi na Balkanu vjeruju u svemoć CIA-e; kad je ona predvidjela da će se raspasti Jugoslavija?

– Moram biti oprezan jer mislim da su dio toga povjerljive informacije, no to je bilo svakako prije nego što je umro Tito.

Koliko prije: godinu, dvije…?

– Da, otprilike.

Kako su došli do tog zaključka?

– Mnogi su od nas polako počeli uviđati to o čemu govorim, ekonomsku dezintegraciju i etničke probleme.

Gdje je CIA pogriješila, gdje ste pogrešno predvidjeli razvoj događaja?

– Možda je bolje da se previše ne bavimo tim pitanjem, bolje za mene.

Je li Slobodan Milošević bio suradnik CIA-e?

– Ne. Nismo s njim imali posla. No, Richard Holbrooke jest, naravno, i američka Vlada. To nije bio naš posao. otići prijateljima u Bosnu i reći: ”Gledajte, što želite?” Mi možemo iskoristiti svoju moć i utjecati na to da se postigne to i to, ali im ne bismo smjeli govoriti: ”To treba izgledati ovako”, a upravo to smo radili posljednjih 15 godina.

CIA-ina moć

Rekli ste da je Daytonski mirovni sporazum karastrofa. Zašto ga CIA onda nije spriječila?

– Tu se vraćamo na cijelu priču oko CIA-e. Bavim se Balkanom 20 godina i uvijek me fasciniralo kako ljudi na Balkanu misle da je CIA svemoćna organizacija – a nije.

Istina, neki ljudi to doista misle.

– Iz CIA-e sam izašao 2000. i otad nisam u njoj. CIA ne stvara nikakve političke odluke, politiku granica kreirala je Clintonova administracija i CIA nema ni moć ni autoritet da to zaustavi. Mi nismo politička organizacija, mi se bavimo skupljanjem i analiziranjem informacija. Agencija nije imala moć da zaustavi to što administracija radi, niti je posao CIA-e da to učini.

No, ona je sudjelovala.

– Svakako, ali organizacija za koju sam ja radio, Interagencijska grupa zadužena za Balkan – tu je bila uključena cijela Vlada: Obrana, CIA, State Department. Dakle, svi smo bili uključeni u sakupljanje i analiziranje informacija. Pa svaka zemlja to radi.

Hoće li za odnose na Balkanu ubuduće biti ključni srpsko-hrvatski ili srpsko-albanski odnosi?

– To nije pitanje ili-ili… Mislim da je za Balkan vrlo važno da Hrvatska i Srbija, kao dvije najveće zemlje, imaju solidne veze, rastuće gospodarske veze – to je dosad davalo povoda za optimizam, ali to nije dovoljno, važno je dobro razumijevanje između zemalja. Smatram da vodstvo na Balkanu trebaju imati ili Hrvatska ili Srbija. Za Srbe je pitanje Albanaca i Velike Albanije enormno važno. Srbi imaju pravi problem s tim, i mogu razumjeti zašto, pa čak zašto se događa to što se događa na Kosovu: oni imaju i Sandžak koji je muslimanski, razumijem zašto postoji ta zabrinutost, dakle to nije pitanje Hrvatske, Srbije ili srpsko-albanskih odnosa, već oboje, i potrebe mirnih odnosa u svim tim smjerovima.

A što je najvažnije za stabilnost na Balkanu?

– Da ljudi i vodstvo na Balkanu preuzmu inicijativu kad je u pitanju njihova vlastita sudbina.

Politika statusa quo

Kako vidite buduću politiku SAD-a prema Balkanu?

– Mislim da će to biti manje-više status quo, i dalje ćemo inzistirati da Bosna ostane jedinstvena država sve dok se ne nastavi dalje dezintegrirati. Ona će nam i dalje biti od interesa, no vrlo niskog, i ono što sada vidite jest uglavnom to. Rekao sam svojim prijateljima na Balkanu da je to divna prilika za zemlje Balkana, da preuzmu kontrolu nad vlastitom budućnošću. Da više pozornosti posvećuju sebi, a manje nama.

Mnogi na Balkanu vjeruju u svemoć CIA-e; kad je ona predvidjela da će se raspasti Jugoslavija?

– Moram biti oprezan jer mislim da su dio toga povjerljive informacije, no to je bilo svakako prije nego što je umro Tito.

Koliko prije: godinu, dvije…?

– Da, otprilike.

Kako su došli do tog zaključka?

– Mnogi su od nas polako počeli uviđati to o čemu govorim, ekonomsku dezintegraciju i etničke probleme.

Gdje je CIA pogriješila, gdje ste pogrešno predvidjeli razvoj događaja?

– Možda je bolje da se previše ne bavimo tim pitanjem, bolje za mene.

Je li Slobodan Milošević bio suradnik CIA-e?

– Ne. Nismo s njim imali posla. No, Richard Holbrooke jest, naravno, i američka Vlada. To nije bio naš posao.

Globus