Stav mladih politologa o ustavnim reformama u FBiH

Prilikom posjeta Ekspertne skupine za promjene Ustava Federacije Mostaru vodstvo Hrvatskog Studentskog Politološkog Foruma (HSPF) sudjelovalo je u razgovoru nevladinih udruga sa članovima Ekspertne skupine koju čine sveučilišni profesori Kasim Trnka, Mile Lasić i Mirjana Nadaždin-Defterdarević, prvi predsjednik FBiH Krešimir Zubak, te Vehid Šehić, nekadašnji član Središnjeg izbornog povjerenstva BiH i građanski aktivist. Na vrlo iscrpnom sastanku vodstvo HSPF-a je iznijelo svoje stavove i mišljenja glede budućeg uređenja FBiH, te istaknulo kako će uskoro izaći sa svojim prijedlogom reforme FBiH.
Federacija Bosne i Hercegovine, formirana kao prvenstveno zajednica dva od tri konstitutivna naroda u BiH (Bošnjaci i Hrvati), i zajednica svih ostalih naroda i građana, nije dovoljno sposobna da u ovakvom uređenju zadovolji prava svakog konstitutivnog naroda, nije sposobna da konkurira gospodarski na regionalnom i međunarodnom tržištu, nije dovoljno sposobna da zadovolji socijalne potrebe njenih građana, a u isto vrijeme njen proračun je preopterećen, i ne pruža mogućnost za značajniji razvoj.
Mišljenja smo kako je osigurati političku, institucionalnu, financijsku i svaku drugu ravnopravnost Hrvata u Bosni i Hercegovini sa svim ostalim narodima, bez obzira koliki postotak od ukupnog broja stanovnika ove zemlje on čini jer Hrvate ne čini konstitutivnim to što ih postoji 10,11 ili 12 posto, već čini ih ono najvažnije, status konstitutivnog naroda iz Aneksa IV Daytonskog mirovnog sporazuma. Političku i institucionalnu ravnopravnost potrebno je osigurati kroz institucije Federacije, odnosno kroz zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast na način da se Hrvatima omogući da uvijek mogu birati svoje predstavnike, da ti predstavnici ne budu preglasavani i da kroz njih ostvare svoj utjecaj.
I stoga smatramo da je tu ravnopravnost svih naroda i građana potrebno osigurati od najniže lokalne razine vlasti pa do kantonalne i najviše entitetske vlasti. Federaciju Bosne i Hercegovine je potrebno decentralizirati, poticati razvoj manjih općina, udijeliti veće ovlasti svim jedinicama lokalne samouprave ponajprije u financijskom pogledu, ali i u političkom, kako bi te općine zajedno s općinskim vlastima koje su u pravilu „bliže“ lokalnom stanovništvu, samostalno odrađivale projekte od interesa za lokalno stanovništvo, a istovremeno prava svih naroda i nacionalnih manjina u njima bila zaštićena.
Ovakva rješenja zahtijevaju i potrebnu izmjenu Izbornog zakona FBiH, gdje će se osigurati da se kvote zastupnika naroda u Domu naroda Parlamenta FBiH biraju po nacionalnom i regionalnom ključu proporcionalno stanovništvu određenog naroda  u nekoj regiji. Izmjena Izbornog zakona FBiH zahtjeva i izmjenu Izbornog zakona RS-a gdje se mora osigurati da svi drugi narodi koji su u manjini (Hrvati i Bošnjaci) mogu izabrati svoje izvorne predstavnike u Narodnoj skupštini RS-a, kao i Vijeću naroda, a jednako tako mora se osigurati pravo na vlastite predstavnike i ostalim građanima.
U Gradu Mostaru, izmjenom izbornog zakona FBiH, mora se mijenjati i njegov statut, ne na štetu nijednog naroda, već na način da se poštuje odluka Ustavnog suda, i da njegovi građani budu ravnomjerno i proporcionalno zastupljeni u Gradskom Vijeću. Status Grada Mostara mora biti ujednačen sa Travnikom, koji mora također biti posebna jedinica lokalne samouprave. Princip je, da jednako moraju biti zaštićena i uvažavana prava Bošnjaka u Mostaru, kao i prava Hrvata u Travniku.
U Federaciji je nužno postići kompromis među strankama, stručnjacima, nevladinim sektorom i svih kojih rade na prijedlozima reforme Federacije, gdje svi trebaju odustati od nekih maksimalističkih ciljeva, kako bi se težilo racionalizaciji Federacije i njenom postavljanju na zdrave noge.
Ali isto tako potrebni su nam mehanizmi za sankcioniranje kantona (županija), ukoliko oni ostanu, zbog nepreuzimanja odgovornosti u onim ovlastima koje su im povjerenje, naročito po pitanju obrazovanja. Potrebno je racionalizirati troškove smanjenjem administracije, ali samim smanjenjem pomoći alternativnom zapošljavanju kadra koji bi eventualno bio višak, ali na način da se izvrši preraspodjela radnih mjesta, a dio kadra se preseli i u realni sektor, da ne bude na teretu federalnog proračuna, što otvara vrata za druge investicije neophodne za razvoj ovog entiteta.
Pronalaskom održivog, jer idealno se sigurno ne može pronaći, rješenja po Federaciju dolazimo do onog po nama ključnog, težnje BiH ka putu prema euroatlantskim integracijama, a jedna od prepreka je svakako preopterećena Federacija. Iako se sva pitanja u Federaciji čine kao „gordijski čvorovi“, ako se bude težilo ka rješenju gdje će se nastojati nikome ne uskratiti građanska i nacionalna prava, i na razini Federacije i na razini države, to otvara vrata ka ubrzanom putu BiH, prema dugoročnom cilju ulasku u uglednu europsku obitelj Europske unije, i našeg saveznika NATO-a.
Svima prioritet treba biti da se unaprijede institucije Federacije BiH, a svako crtanje i formiranje karti može uslijediti tek nakon toga, stoji u priopćenju Ureda za informiranje HSPF-a