Progon i ubijanje Hrvata Zenice započelo je 15. travnja 1993. kada su snage tzv. Armije RBiH u mjestu Podbrežje zarobile zapovjednika zeničke brigade HVO-a Živka Totića i likvidirale njegovu pratnju Antu Zrnića, Tihomira i Marka Ljubića i Ivicu Vidovića.
Tri dana poslije počinje opći napad na HVO i Hrvate Zenice. Protjerano ih je blizu 15 tisuća, počinjeni su brojni ratni zločini nad civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a, spaljena su mnoga sela, pa danas u Zenici ne živi ni pet tisuća Hrvata. Uglavnom se radi o starijim metama koje ne ubijaju. Procjena džihada je da će ovaj grad kroz 20 godina biti potpuno oslobođen od dušmanina.
Zenica će se tako pridružiti skupini slavnih, najslavnijih gradova europskog džihada: Konjicu, Jablanici, Kaknju, Varešu, Bugojnu, Travniku, Sarajevu.
Ostaje još Fojnica. Šećer je ostavljen za kraj.
S druge strane na teritoriji HVO-a kojeg je presudio Haaški talibanat upravo za ono što su Mudžahedini uradili Hrvatima, ne postoji niti jedan grad očišćen od Hrvata. Ali zato postoje gradovi koje je HVO oslobodio umjesto Bošnjaka a potom vratio Bošnjake u njih. I to iz dalmatinskih hotela.
I taj podatak nije bio dovoljan Haaškim Talibanima da kršćanima presude drugačije. Nakon presude Praljku postalo je jasno: Haaški suci su prevaranti i sudačka mafija a u međuvremenu je isplivala izjava Louise Arbour dana nakon rata u kojoj na pitanje našeg novinara: “što je s Grabovicom” odgovara: Zločini Muslimana nad Hrvatima nisu u fokusu Haaškog suda. Dotična nikad nije optužena na tlu BIH i Hrvatske a zakon o suradnji s Haaškim Talibunalom i dalje je na snazi. Sramotno.
Opširnije u prilogu RTV Herceg Bosne:
Koliko je Haag talibanski sud najbolje svjedoči podatak da oni nisu procesuirali niti zločine mudžahedina i Al Qaede nad domaćim muslimanima. Na početku rata u ljeto 1992 u Zenici su mudžahedini ubili dvije djevojke, starije maloljetnice koje su prema njihovim modnim ukusima bile preoskudno odjevene. Obitelji su iseljene a slučaj zataškan. Isto tako na sudu Al Qaede u Haagu nema tužbi za zločine koje je Alijin Džihad počinio nad muislimanima Kladuše. Nema to veze s činjenicom da su to muslimani hrvatske nacionalnosti nego s činjenicom da Al Qaeda sud ne sudi svojima. Tom sudu je Hrvatska svojedobno izručila na pravno baždarenje Gotovinu.
Dodatan dokaz da ni Hrvatska nije država.
A sada se zapitajmo sljedeće:
Zmislimo da Real i Barcelona igraju godinu dana utakmicu za utakmicom i da statistika sudskih presuda bude ovakva:
50 crvenih kartona za Barcelonu, niti jedan za Real.
20 isključenja iz igre za Barcelonu niti jedan za Real.
20 suspenzija navijača Barcelone , niti jedna suspenzija za Real.
Suprotno kaznama na hospitalizaciju je odvedeno više Barceloninih igrača i navijača nego Realovih.
Po prvi put u povijesti suci daju crveni karton tajniku kluba. Iako on nije na terenu. (Paralela s Kordićem)
Što mislite koliko bi im trajale sudačke karijere nakon tog? I što bi pisali svjetski mediji o takvom suđenju?