Hrvatski član Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji je i predsjednik HDZ-a BiH, iznio je 2015-e ozbiljne optužbe da mu predstavnici političkih stranaka iz odlazeće vlade Platforme Federacije BiH montiraju dokaze o povezanosti s likvidacijom doministra unutarnjih poslova FBIH Joze Leutara te za korupciju kako bi se od njega ishodili ustupci u uspostavi vlasti u BiH.
Čović je u intervju za portal Hrvatski medijski servis (HMS) iz Mostara tada ustvrdio da su ga državna policijska Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i Obavještajno sigurnosna agencija (OSA) informirale o pokušaju namještanja dokaza za ubojstvo Leutara s kojim je Čović bio u vladi Federacije BiH kada je likvidiran u eksploziji naprave u automobilu 1999. u središtu Sarajeva.
Rekao je kako mu je dostavljeno pismo koje je po nečijem nalogu sastavio osuđenik iz zeničkog zatvora na 20 godina robije u kojemu je naveo da ima jako puno spoznaja o ubojstvu Leutara te je među trideset imena naveo i Čovićevo ime.
“Tu je bilo upisano jedno drugo ime, pa je umjesto toga za određene potrebe napisano moje. To je očito napravljeno da bi se pokrenula istraga protiv mene”, kazao je Čović. Dodao je kako iza pokušaja da mu se ponovo montira optužnica stoje institucije odlazeće federalne vlasti, no nije rekao o kojim strukturama se radi.
Ovo je tek jedna od laži iz NGO kuhinje Sarajeva, kada je Čović u pitanju. I ovdje imamo politike koje su izgubile izbore, smrtni slučaj, i namještanje slučaja drugome.
Neke laži o Čoviću toliko su puta ponovljene da su postale istina. Propaganda o pomicanju rijeke i dalje živi kao fakt koji se ne propituje. Pakovali su mu otmicu, ubojstvo, mučenje zatvorenika, nazivanje Bošnjaka ISIL-ovcima itd.
Činjenica je da je rezultat te iste sarajevske kuhinje , barem u slučaju Leutar bio odvlačenje pozornosti od stvarnog ubojice.
Činjenica je da se u Banja Luci događa nešto slično. Hoće li politizacija slučaja, i njegova estradizacija dovesti do toga da će se još jedan ubojica u BIH spasiti od odgovornosti?
Ova vijest o Čoviću, kao ubojici Leutara, važna je da se shvati koliko je korumpirana kriminalna hobotnica BH Tužiteljstva, i tko njome zapravo upravlja. BIH je jedina država na svijetu u kojoj sudstvo i Tužiteljstvo ne podnosi račun građanima. Nego su potpuna država u državi koja ne odgovara nikome. Jedni druge imenuju i postaju začarani krug.
Odluke Tužiteljstva u pravilu prate očekivanja Najdraže ambasade koja nam svakodnevno poručuje kako je borba protiv korupcije najvažniji posao u našem društvu. No upravo je najveća afera po pitanju korupcije nastala u samoj Najdražoj ambasadi. Uposlenik Najdraže Ambasade naime, uhvačen je kako nudi zaustavljanje procesa za ratni zločin ukoliko mu se žena uposli tu i tu. Nikada do danas nismo dobili pojašnjenje US ambasade o čemu se točno radi, i je li Najdraža Ambasada upravlja procesima Tužiteljstva BIH, na način da je u stanju zaustaviti i optužnicu protiv ratnih zločinaca.
Umjesto odgovora Ambasade, čitali smo optužnice, u kojima Tužiteljstvo optužuje prvo vozača Joze Leutara da je u auto podmetnuo bombu. Bizarnost je utoliko veća ako znamo da je i sam vozač jedva preživio atentat. Kada je ta teza oborena, (čovjek se dvije godine na sudu branio) Saraj kuhinja skovala je aferu Čović.
Danas ako postavimo pitanje da se slučaj Dragičević instrumentalizira u političke svrhe napadnu vas da ste fašist i smeće.
Dobro došli u 1984-u. U OHR-ovo parče kolonije. Usred Europe.
Režiseri NGO projekta “Dragičević” računaju na političku nepismenost BH građana?