Martina Mlinarević, najpoznatija BiH srednjoškolka s VSS plaćom u Češkoj, izjavila je da nikad nije čula da su ona i njezina obitelj Hrvati.
Na upit zašto se ne osjeća Hrvaticom odgovara:
Zbog mog tate. Mi smo rođeni u Ljubuškom, čitav život smo živjeli u Ljubuškom. Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati. U kući smo imali nekakav drveni pleter u koji se uspe rakija, visio je na zidu. To je nekad tati netko poklonio i tako je ostalo i to je sve što smo imali od našeg hrvatstva u kući.
Međutim u kući gospođe Mlinarević osim spomenute bukare, tog nekakvog simbola hrvatstva koji je posprdno opisala, postojalo je još nešto od “hrvatstva”.
Hrvatske putovnice.
I povlastice koje idu uz njih. Barem njena je postojala. O kojoj je javno i pisala.
Za stjecanje putovnice , međutim, potrebno je priložiti određene pismene dokaze o pripadnosti hrvatskom narodu, identitetu, dokaz o poznavanju hrvatskog jezika.
Ako je dotična te dokaze priložila i time stekla putovnicu, no sada negira da je dio tog kolektiva što to znači?
Nije valjda da je pored BIH i Češke obmanula i Hrvatsku krivotvorenim papirima?
Ako jeste, ona je apsolutna legenda. To čak niti Komšić nije uspio 1996, kada je odbijen njegov upis u RH državljanstvo.
A onda je iz osvete, valjda, odlučio majorozirati taj narod.
Osim putovnice, postoje i desetci tekstova, video istupa, u kojima narod hrvatski, naziva svojim, u kojima govori gorljivo o hrvatskom pitanju u BIH te optužuje Komšića da je rupa u glavi i rupa u zakonu.
Potom sve one Hrvate koji su postali njegovi poltroni naziva imenicama kakve i zaslužuju. A onda se događa kafkijanski obrat. Češka. Znaš ono kad se jednog jutra glavni lik romana budi preobražen u ogromnog Kukca Slavu.
Nakon toga naša Baja od Žlibine govori o civilizovanim društvima, građanskoj logici. Shvativši da je majorizacija egzotičan posao.
U svakom slučaju puno egzotičniji nego posao kućanice na Ledincu.
Povijest pravne bolesti:
- Lažni životopis koji se preda u pravni promet postaje javna isprava. Osoba koja krivotvori životopis, unese u njeg lažne podatke, a potom na osnovu te laži stječe određena prava i povlastice čini kazneno djelo krivotvorenja javne isprave.Da bi životopis Mlinarevićeve uopće prošao pravnu proceduru i bio proslijeđen u MVP morao je biti krivotvoren. Inače ne bi mogla biti imenovana.
- Osobe u MVP ili Predsjedništvu, koje protiv takve osobe ne podnesu prijavu, a svjesne su njenog kaznenog djela, također čine kazneno djelo. Minimalno godinu dana zatvora.
- Osoba koja takvoj osobi omogući da prima povlastice i prava koja prema zakonu ne može imati također čini kazneno djelo. 1. god. zatvora.
- Osoba u MVP kao i ona u poreznoj, bila to ministrica ili tajnica koja je osobi bez VSS diplome omogućila isplatu VSS plaće bez adektavnog dokaza o diplomi, počinila je također kazneno djelo. Propisana je takodjer jedna godina zatvora.
No to nije sve. Imamo i kazneno djelo nadripisarstva.
Hrvatske novinarke u BIH, koje je danas “ambasadorica” izvrijeđala na najbrutalniji način ustvrdivši za njih da su to “navodno žene” otkrile su da tvrtka “Martifon-centar za strane jezike” – u Širokom, na koju se ambasadorica uporno ponosno poziva u svojim video ispovjedima, nikada nije postojala prijavljena u poreznoj upravi.
Radi se o tvrtki koju gospođa Izvrsnost spominje čak i u svom CV-u koji je ovjeren u Predsjedništvu a koja prema dosadašnjim saznanjima naglašavamo – nikada formalno pravno nije registriran na tlu Federacije BIH.
To znači da je Predsjedništvo BIH za ambasadoricu imenovalo vlasnicu fiktivne tvrtke koja je izdavala lažne svjedožbe. Protivno zakonu. I koja je onda pred njima lažirala i vlastiti životopis. Uvjerivši ih da ima završen fakultet.
Što znači da se radi o još jednoj prevari države. Kazneno djelo nadripisarstva se kažnjava s minimalno 7 mjeseci zatvora.
Da je BH država u slučaju Mlinarević radila svoj posao kao što ga čini na drugim građanima BIH dotična bi danas na sudu morala odgovarati na neka pitanja. No majorizacija ne jede svoju djecu. Mazi ih.
Sudski procesi nisu namijenjeni za nju i Nerkeza Arifhodžića, koji se baš kao i ona lažno izjasnio , u ovom slučaju Hrvatom, da bi postao dio nametnute nomenklature za dresuru Hrvata. Nametnuti ambasador od strane nametnutog Komšića.
Država umjesto toga progoni i medijski linčuje one koji bi takve razotkrili. Državi nije sporan Nerkez niti Martina, nego oni koji se usude uprti prstom u njih.
U politologiji se to zove režim. Martina je to stilski zvala “pičkamaterina od države”. Dok je pisala za sebe. Sad kada piše za radikalne opcije iz Sarajeva, to zove “voljena zemlja za svu našu djecu”.
No, baš i nije za svu. Recimo za one s diplomama.
Ili za one koji su za zemlju koja provodi zakone. I koji poštuju zakone.
Iste novinarke, koje je danas Mlinarević brutalno izvrijeđala, pisale su i o tome kako Mlinarević državi nije prijavila porez od dobiti na prodaju knjiga dok se s državnih medija hvalila najprodavanijom knjigom u BIH.
Ponavlja se dakle obrazac bezakonja i povlaštenosti vladajuće divljajuće antihrvatske kaste.
Gđa Mlinarević uporno svjedoči kako sustav obveza prema državi za djecu majorizacije ne vrijedi.
Za nju vrijede samo prava. Obveze i ne.
Nameće se kao odgovor da vizija “Komšićeve anarhograđanske države” i nije toliko loša. I da bi svi trebali razmisliti o njoj kao o nečem, možda čak i dobrom.
Možda bi Hrvati u BIH trebali odbiti dosadašnje etničke logike, preći na stranu građanštine, pogaziti nekažnjeno zakone ove nestajuće zemlje i poći jednostavno za primjerom Mlinarević. Pa i Kukić je neke knjige plagirao pa ništa od kaznene. Tko ne bi volio takvu zemlju?
Dovoljno je samo reći da nisi Hrvat. Imat ćeš prava a nećeš imati obveze.
Moći ćeš otvarati fiktivne tvrtke, ne plaćati porez, prodavati lažne svjedobžbe u pauzama između dva lajka i tri muškarca, bila ti studentica bez diplome ili ne. Ma kolijo užas tvog života ličio na onaj iz Azrine “Furke” uvijek ćeš biti posh.
Moći ćeš govoriti što god poželiš, prijetiti stranim državama slanjem vehabija, rušenjem mostova, prijetiti silovanjima i nabijanjem na kolac , krasti, lajati i za to nećeš pravno odgovarati.
A u slučaju da te se prozove, mediji majorizacije će te zaštiti od kritike javnosti. Čak ako te preostali Hrvati zapale u svom pokladnom igrokazu kao Krnju krivca, i taj paganski, staroslavenski, kulturni etno-obrazac koji je tu u BIH jedino preživio u Hrvata, na medijima majorizacije će biti shvaćen kao “poziv na ubojstvo tebe hrabrog građanina”.
Onda tek slijedi tvoje vrijeme. Moći ćeš kazati da te Žlibina progoni. Tražiti azil. U nekim atraktivnim EU centrima brijati svoj film.
Razmislite dobro, hoćete li i dalje biti Hrvati u BIH. Ili moderni anarhisti. Spremni za show.
Biti iznad zakona kao Martina i rušiti skupa s njom i Komšićem ovu zemlju ili ostati na glupim hrvatskim pozicijama ustavnog patriotizma?
poskok.info
wpDiscuz
