Srušen je čuveni zid koji su “proslavili” Nadrealisti u svom skeču koji govori o podijeljenom Sarajevu na istočno i zapadno.
Zid koji je poslužio kao scenografija za dobro poznati skeč nalazio se u dvorištu Katoličkoga školskog centra Sarajevo. Zanimljivo je da je taj zid srušen za potrebe gradnje garaže, piše Večernji list BiH.
Nadrealisti su skeč o podijeljenom Sarajevu snimili inspirirani podjelom Berlina nakon Drugoga svjetskog rata, koji je srušen 1989. godine. Ipak, 1990-ih godina u Sarajevu su se odvijali neki drugi procesi, suprotni onima u Berlinu 1989. Nadrealisti su u tom skeču predvidjeli neke stvari koje su se u budućnosti itekako ostvarile, kao što je kasnije osnivanje Istočnog Sarajeva.
U dobro poznatom i planetarno popularnom skeču glumili su Zenit Đozić, Nele Karajlić, Branko Đurić, Boris Šiber i drugi članovi kultne ekipe Nadrealista. Zenit Đozić, član nekadašnjih Nadrealista, kazao je u jednom razgovoru kako su Nadrealisti u idejama svojih skečeva koje su snimili i realizirali prije punih 30 godina išli daleko u vrijeme prije njihova te na izvjestan način bili određena kultna vrsta tzv. izvidnice u budućnost.
Tada smo bili na frontu budućih događanja. Traže se vječno odgovori na pitanja kamo idemo, kako ćemo živjeti, kakva je budućnost naših gradova te može li moderna arhitektura donijeti poboljšanja u životima, objašnjava Đozić.
Prema njegovu mišljenju, skečevi Nadrealista pogledaju i govore kroz prizmu arhitekture i urbanizma te analiziraju tretman prostora, granica, stambenih jedinica i linija fronta u kultnim TLN radovima. Tako je “Sarajevski zid” simbol duboke podijeljenosti i crne rupe života, slika današnje daytonske BiH. Sarajevski zid dijeli grad na urbanističkoj/gradskoj i entitetskoj, kao i mnogim drugim razinama.
Inspiriran padom Berlinskog zida, ovaj skeč bavi se (arhi)tektonskom političkom promjenom u svijetu i time kako se ona odražava na nas male i nejake, objašnjava Đozić.
Dodaje kako su tražili odgovor na pitanje gdje će biti sagrađen novi Berlinski zid kao simbol duboke podijeljenosti i crne životne rupe.
Vidjeli smo da u nekom budućem podijeljenom Sarajevu radnici čistoće s obiju strana dolaze do zida i sve svoje smeće prebacuju onima na drugu stranu. To je, nažalost, ponavljam, slika naše današnje BiH i Sarajeva danas, u svakom slučaju, prostorno i urbanistički podijeljenog, ali još gore – duhovno, kulturno, ekonomski razjedinjenog grada, objašnjava Đozić.
Ono što je osamdesetih godina bilo “proročanstvo”, danas je kronika. Ono što je 80-ih bila dobra, bizarna fora, danas je standardan sadržaj medijskih izvješća. Ono što je tada bilo nadrealno, u međuvremenu je postalo itekako realno.
Nadrealna je postala pozicija iz koje su autori serijala onomad ismijavali “društvene devijacije” koje su u međuvremenu postale “društvena pravila” i “temelj društva”. Mi udarnički, s fascinantnom učinkovitošću, stvaramo svijet u kojem će naša djeca epizode “Top liste nadrealista”, zbog kojih smo se mi valjali po podu držeći se za trbuh, gledati kao dokumentarni program o davno prošlom vremenu. I ništa im u svemu tome neće biti smiješno./HMS/
wpDiscuz