Proveli su pod oružjem u Hrvatskoj 12 dana i još devet u Bosni, dok nisu stigli u Banja Luku i saznali što se dogodilo.
“Bila je neka čudna tišina nad Krajinom, popeli smo se na vrh Klekovaču da vidimo što se događa, kad na kninskoj tvrđavi vijori se šahovnica. Bili smo u šoku. Šahovnica je značila da je Knin pao, ali što je bilo s Krajinom, nismo znali. Moja borbena grupa od pet vojnika imala je specijalne zadatke na čuvanju promatračnica po Dinari i bili smo odvojeni od svih. Kretali smo se po šumama i gorama, teren smo odlično poznavali. Hranili smo se na terenu, a samo kad smo po kuririma dobivali pozive za nove zadatke išli smo u jedinicu. Baš u zadnje vrijeme nas nitko ništa nije obavještavao”, ispričao je Šorgić svojevremeno za beogradske medije.
Kaže da su, čim su ugledali šahovnicu na Kninom, odmah su krenuli za Bosnu.
“Išli smo planinama, zaobilazeći sela i gradove, prošli smo kraj Livna, Grahova, Petrovca… To je trajalo danima jer smo hodali samo noću, a danju smo se skrivali po šumama. U Banja Luku smo stigli 26. kolovoza i tu smo prvi put čuli priču o porazu vojske i egzodusu naroda”, prisjetio se Šorgić.
U Srbiji se oženio i sa suprugom otišao živjeti u Bačku.