PROTEKLOG vikenda najgledaniji film u Hrvatskoj bio je naslov koji su pogledala 46.263 gledatelja. To je uvjerljivo najbolje otvaranje jednog filma u protekle dvije pandemijske godine.
I ne, ne radi se o najnovijem Marvelovom blockbusteru, animiranom filmu, holivudskom akcijskom trileru, SF spektaklu ili novoj komediji Vinka Brešana. Radi se o drugom nastavku srpskog igranog filma Južni vjetar: Ubrzanje. Film je u 80 kinodvorana zaradio preko dva milijuna kuna i svrstava se među najbolja filmska otvaranja u novijoj hrvatskoj kinopovijesti.
Nastavak je to recentne dominacije srpskog filma, i to ne samo u Hrvatskoj već u cijeloj regiji, pa i šire. U rujnu je u distribuciju krenuo biografski film Dragana Bjelogrlića Toma. Nakon dva mjeseca prikazivanja u susjednim zemljama, kao i u europskim kinima, priču o boemu Tomi Zdravkoviću je pogledalo više od milijun gledatelja. U Hrvatskoj je film, nakon mjesec dana, prodao 45.449 ulaznica, što je već sada bolji rezultat od zbroja gledatelja svih domaćih filmova ove godine.
Ako pak pogledamo rezultate tih istih filmova u srpskim kinima, oni su još impresivniji. Južni vjetar: Ubrzanje je pogledalo 266.438 kinoposjetitelja u prvih 11 dana pandemijskog prikazivanja. Toma je nakon gotovo jedanaest tjedana na brojci 659.010 prodanih karata te će postati drugi najgledaniji film u Srbiji u novom stoljeću, nakon Zone Zamfirove. Tu valja svakako spomenuti i nedavni sjajan rezultat od preko 75.000 gledatelja ekranizacije romana Bore Stankovića Nečista krv u kojoj već spomenuti Bjelogrlić igra i glavnu ulogu.
A još dolaze do kraja godine Nebesa Srđana Dragojevića i Nije loše biti čovek Dušana Kovačevića. I još dodajmo i Strahinju Banović, apsolutnog pobjednika festivala u Karlovyim Varyima, jednom od najbitnijih europskih filmskih festivala. I ne zaboravimo da se to sve događa usred četvrtog vala epidemije covida.
Što se dogodilo?
Već neko vrijeme sve češće i javno i u kuloarima nameću se usporedbe brojki dvije susjedne kinematografije. Još prije samo desetak godina hrvatski film je bio vitalniji i popularniji i kod naše publike, ali i susjedne. HAVC je bio primjer organizirane filmske institucije svim filmskim fondovima i centrima u regiji. Od audiovizualne agencije koja je stajala iza hvaljenih projekata, od podupiranja filmova svih kategorija do potpora aktivnostima kao što su strane koprodukcije, filmski festivali te financiranja i sudjelovanja u raznim vrlo dobrim radovima izvan hrvatskih granica.
Što se dogodilo u posljednjih nekoliko godina da je došlo do ovakvog preokreta?
Postoje tri konkretna i specifična razloga zbog kojih se naša produkcija trenutno diferencira od filmske produkcije istočnih nam susjeda.
Motivacija
Hrvatski producenti i redatelji od HAVC-a, ali i od EU fondova i ostalih manjinskih nacionalnih koproducenata dobivaju značajno veća financijska sredstva od srpskih kolega. Dok hrvatski filmaši mogu komotno osigurati kompletna sredstva za realizaciju projekata prije samog početka distribucije, Filmski centar Srbije svoje autore potiče s eventualno pola iznosa potrebnog za stvaranje dugometražnog projekta.
Hrvati dobivaju između 4.5 i 5.5 milijuna kuna za ozbiljne filmske projekte, a njihovi srpski kolege od FCS-a mogu se nadati ciframa od 250 do 300 tisuća eura. Zbog toga su redatelji i producenti u Srbiji puno ovisniji o tržištu, sponzorima i drugim oblicima financiranja. Što više kinogledatelja, to više prihoda. Što jači prihod na kinoblagajnama, to je veća cijena za emitiranje na televizijama. A isto tako, ako je film hit na domaćem terenu, ima i puno veću šansu da bude otkupljen za distribuciju i izvan domicilne zemlje.
Zbog toga autori u svakom trenutku stvaranja filma razmišljaju i o gledateljima koji će za taj kreativni uradak platiti ulaznicu. A to je nešto o čemu, nažalost, hrvatski filmaši ne razmišljaju.
Marketing i distribucija
Marketing i distribucija filma počinju prije nego što je pala prva klapa. Glavna kampanja kreće kada ste krenuli u montažu. Odredite datum otvaranja filma. Prvi teaser. Prvi najavni plakat. Prvi intervjui i presica. I tako dalje. To su samo neka od pravila kojih se drže većinom svi filmaši. Nezavisni ili holivudski. Europski ili azijski.
Bjelogrlić trubi o Tomi još od kraja prošle godine. I tim filmom je premijerno zatvorio Sarajevo Film Festival, i dalje najbitniji regionalni festival. Južni vjetar: Ubrzanje je svoju svjetsku premijeru imao u Puli. S vodećom ekipom. I dok je u Srbiji prikazati film u sklopu najstarijeg filmskog festivala i dalje pojam, za naše filmaše Pula je sve manje referentno mjesto, bez strasti, napetosti, atmosfere, druženja, tuluma i svih onih stvari koje razlikuju festival od revije. A Pulski filmski festival se sve više pretvara u reviju.
No idemo dalje. Na dan hrvatske premijere Južnog vjetra: Ubrzanje ekipa filma je četiri sata provela s novinarima, zatim je otišla na HTV, pa na rasprodanu premijeru u dva Cinestara, pokloniti se u svih 14 (da, dobro ste pročitali, četrnaest) dvorana i još je glava regionalna zvijezda, producent i autor Miloš Biković stigao do RTL-a u Šprajcovu emisiju. I tako i u Sarajevu i Banjoj Luci i u još puno gradova.
A što se distribucije tiče, ako ne komunicirate s vlastitom publikom, nemate što raditi s inozemnom. Bit će prilike vidjeti koliko će na kraju balade Toma i Južni vjetar inkasirati na kinoblagajnama izvan regije. Da pozitivnih primjera ima kod nas, pokazao je Rostuharov dokumentarac Ljubav oko svijeta koji je pogledalo 16.346 kinoposjetitelja. S putujućom distribucijom i interakcijom s gledateljima nakon filma došli su vjerojatno do najboljeg domaćeg kinorezultata u 2021. Sličnom putujućom distribucijom Diana Budisavljević je Dnevnikom Diane Budisavljević skupila 26.642 gledatelja u 2019. godini.
Tematika
Ne jednom je bilo spomenuto kako hrvatski film jednostavno ne korespondira s publikom. To jest, tematika kojom se hrvatski film bavi prečesto nije dovoljan mamac za privlačenje Hrvata u kinodvorane. Posebno je to nevjerojatno jer je naša TV produkcija u zadnjih nekoliko godina uspjela potaknuti gledanje serija kojima možemo biti vrlo zadovoljni.
Trilogija Počivali u miru, zatim tri sezone Novina, nekoliko sezona popularnog Crno-bijelog svijeta i recentni Dnevnik velikog Perice samo su neki od primjera kako kreirati kvalitetan sadržaj za široku publiku. I da apsurd bude veći, dobar dio autora spada među glavne kreativce hrvatskog filma.
Zašto se ta uspješna formula ne može primijeniti i na domaći dugometražni igrani film, postaje sve veći misterij. Srbi se i dalje drže filmskih adaptacija jakih tekstova, rade franšizne projekte, biografske filmove, sportske filmove, žanrovske filmove, filmske verzije popularnih TV projekata i ostalih publici puno bližih tema.
O ovoj temi će se još puno pričati, raspravljati i debatirati. No jedno je sigurno: konkurencija i natjecanje zdrave su stvari i tjeraju ljude da daju još više i bolje od sebe. Nadamo se…
I na kraju, podsjetimo da je, kao i Parada koja je harala hrvatskim kinima prije točno deset godina, i Južni vjetar 2: Ubrzanje hrvatska produkcija. Manjinski, ali i dalje naša produkcija. Tužna, ali istinita utjeha.
Mislim da je budućnost srpskog i hrvatskog filma u zajedničkom tržištu gde će se opusti porezi i finansiranje , e onda ćemo moći videti produkcije sa visokim budžetima žanrovskih filmova i serija koji prosto zavise od tržišta a ne od neke umišljene kvaziumetničke klike koja mrsi muda na državnim parama.
Dakle , privatna love iz Hrvatske i Srbije uz određenu pomoć država i EU fondova se može napraviti jako dobar film ili serija na primer sf-žanra ili horrora,fantazy,..jer to je recept za pravljenje prave industrije zato što to po meni privlači gledaoce a ne neke umetničke soc-drame i komedije i ostale zezalice koje se prave za festivale a ne za publiku.