„Dobrina“ bi trebala biti nova hrvatska, srpska i bošnjačka riječ koja nema veze sa dobrotom. To je kad ti je dobro i odnosi se uglavnom na političke subjekte i uposlene u državnim institucijama. I gradskim, naravno. Pri tom ne mislim na tete i čike na šalterima, već na one koji dobar dio radnog dana provedu u Mepasu, kod frizera, u šetnji, po kafanama i kavanama, u kupovinama i vozikanju naokolo u službenim vozilima.
Lijepo je povesti familiju na ručak i platiti karticom koju punimo mi, voziti kola kojima mi plaćamo registraciju, održavanje i gorivo, voziti se u autu koje vozi šofer koga plaćaju drugi… O nekretninama bez broja i debelim računima kojima hladno kupite stan – dva mjesečno ili kuću na moru da i ne govorim.
Bog, proviđenje, šta god, kaže nam u kakvim smo g… Hm, problemima.
Hm, evo vam primjera. Provezite se ispod bilborda i zirnite malo lice na njemu. Sa slike vam se polusmiješi lik koji izgleda kao da je upravo izašao iz javne kuće i dobro jeo na tuđi račun a da nije morao platiti. Na licu mu se vidi „dobrina“ kojoj teži i za koju vas i mene moli da mu to omogućimo.
Svi od reda nešto obećavaju. I to nešto lijepo. Ima i onih koji izgledaju prijeteće. Kao da kažu „jadna vam majka ako ne budete glasali za mene“. Njihova stranka bi se mogla zvati, dakle JVMANBGZM. Oni oko njega na plakatu se blaženo smiješe ot „dobrine“ koju im On omogućava.
Interesantno, nijedan i nijedna ne obećava tegobnu borbu i odricanje koje je potrebno da se izvučemo iz korupcije, otimačine, nasilja (osobnog i institucionalnog), razbijanje sistema u kojem možeš biti pametan, školovan i pošten i pri tom umrijeti od gladi ako lideru niste duboko u analnom otvoru…
Doduše, ima i zabavnih predizbornih plakata. Ima jedan na plakatu s imenom i prezimenom, i nadimkom. Nadimak mu je „Lopov“. Pošteno i iskreno. „Lopov“ izgleda ozbiljno kao da vam je upravo ukrao novčanik i nastoji izgledati začuđeno i rezignirano, da niko ne posumnja u njega. Onda jedna bakica starija od Bajdena koja obećava da će se založiti za mlade. Iz plakata se čita da je budućnost ovih krajeva jedan veliki gerijatrijski kamp iz kojeg će svi mladi pobjeći, sad ili kasnije, glavom bez obzira… Jedan je, ispod njegovog torza piše, sin demobiliziranog umrlog borca. Pa kako čovjek da mu ne da glas?
Jedni bi da sačuvaju nacionalne interese, drugi bi da donesu blagostanje kad ih izaberemo, neki bi da hapse, neki da promijene baš sve, neki bi sa nas odvedu u Europsku i Evropsku uniju, da povećaju plate i pemzije, naprave ceste i piste za kamione i avione…
Nijedno biće s tih plakata ne obećavategoban rad, krv, znoj i suze kao u Njemačkoj nakon II sv. rata. Nijedno ne govori kako će učiniti sve da prigradsko naselje Željuša oko kojeg svi imaju vodovod, dobije vodu. Niko ne govori da će spriječiti izgradnju kamenoloma u Kutima, kamenoloma koji će učiniti život ljudi tamo nepodnošljivim ili da će zabraniti te nesretne mini-hidroelektrane. Niko ne govori kako će semafore na sjevernom ulazu u Mostar modernizovati tako da ljeti ne čini kolone do Vrapćića. Nijedan i nijedna ne obećava kako će zaštititi nastavnike od agresivnih roditeja djece kojoj predaju i od stranačkih direktora i ravnatelja koji ih kinje godinu prije i pola godine nakon izbora…
Baš me zanimaju plakati u toj Albaniji. Oni, ako je vjerovati medijima (a nije lako povjerovati) imaju društvo gore od nas.
Ta lica i poruke mora da su još zanimljiviji za podrobnu psihoanalizu…
Veselin Gatalo l bild.ba