Sretan dan državnosti svima koji se prave

Učenjem fatihe, ispred vječne vatre, obilježen je dan nezavinosti. Fatiha se inače uči mejitu (mrtvacu) U Saraju je bošnjačka elita proučila Fatihu mrtvoj državi.  U gradu, u kojem politička elita, unitaristička, i velikobošnjačka nastoji pridobiti i ostale dijelove BIH za ideju patriotizma. Fatiha, kraj Vječne vatre, valjda je put koji trebaju slijediti i drugi krajevi BIH. Tako u Širokom, Banjaluci, Mostaru, Kupresu, Livnu, Doboju, predstavnici HDZ-a, SNSD-a, SDS-a, i ostalih patriotskih stranaka, trebaju izučiti Fatihu mrtvoj državi,  ispred vječnih vatri,i pokloniti se svim stradalim pripadnicima ABiH, te  proslaviti taj silni  dan, kada su Bošnjaci, zajebali Hrvate, i skupa s njima , preglasali Srbe.
Fatiha, kraj vječnog plamička, za čiji plin država koje je sve manje, nekako srkpi para, put je istina i život. Vječna vatra, vječna Fatiha, za vječnog mrtvaca od države te vječno lutanje sarajli državnika po bespućima vlastitih apetita.
 
Jedan dan se ljute što ne voliš BIH a već sutra čine sve da je apsolutno ne voliš. 

Država od Fatihe. Država od Vatre. Koja gori od molitve. U plamenu jednoumlja. Mejit država.
Živimo u zemlji kojom suvereno ekonomski vlada MMF.
Živmo u navodnoj državi u kojoj su sve banke u stranom vlasništvu.
Živmo u navodnoj državi u kojoj nam prodaju naše mlijeko. Doduše zatrovano.
Živimo u zemlji u kojoj je politički dijalog mrtav.
Živimo u podijeljenom društvu, nad čijom neslogom vlada Ruka koja njiše kolijevku, još od dana kad su nas natjerali u rovove i dali nam cijevi.
Živmo u zemlji kojom nitko nije zadovoljan. I u kojoj su državne institucije najslabije institucije koje postoje.
Živimo u državi koja ne vlada sama sobom, u kojoj vlast ne prozilazi iz naroda niti odgovara narodu.
Živimo u državi u kojoj ta ista država nema ovlasti nad svojom zemljom, podzemljem i nebom.
Živimo u državi koju ne prihvaća niti jedan od njena tri naroda. Barem ne ovakvu.
Živimo u državi u kojoj se više pita bilo koji strani veleposlanik nego bilo koji domaći predstavnik.
Živimo u zemlji otvorenog političkog rata. Čekajući novi rat.
Živimo u vicevima susjednih država.
Teret smo sami sebi, i eksperiment međunarodnih fetišista prava.
Živimo u pogodnom provizoriju za Mevlide, Topaloviće i Ševe.
Živimo u zemlji u kojoj jedni osuđeni generali za ratne zločine dobivaju ulice dok se druge kune i neosuđene.
Živimo u polusnu neostvarene bošnjačke ideje nacije države.
Živimo u onom što je ostalo nakon što je Alija rekao, Hrvati su pristali na referendum uz nekakvu federalizaciju, njih ćemo zajebati.
Živimo u Državi u kojoj je “otac nacije” čovjek koji je kazao “ovo nije naš rat” dok su mu zemljom rovarili strani tenkovi.
U toj i takvoj zemlji, skupina performera tvrdi da postoji državništvo, država, i državi praznik.
U zemlji takve sudbine ti multikulturalisti zemlji klanjaju Fatih.
Jebo takvu zemlju. Jebo takav dan državnosti. Jebo takve državnike. Jebo takvu državu.
No red je čestitati. Čisto da se ispuni forma.

Poskok, pokret za društvenu dekontaminaciju.