Njihove slike na mreži koja ih je spojila osvajaju, jer zrače radošću i mladalačkom energijom
Dejana Bačko rođena je bez ruku, a uspjela je postati akademski obrazovana slikarica i sportašica u Srbiji.
U veljači je osvojila zlatnu medalju na Svjetskom paratekvondo prvenstvu u Antaliji. Dejana (24), osim što je ponos obitleji, nacije i sportskog kluba, jednom momku je posebna.
Suljo Keranović (23) ponosan je na svoju uspješnu djevojku. Zajedno su od prošlog siječnja, a upoznavanje je, kao i mnogo toga u njihovim životima, bilo čudesno.
– Dok sam čekala autobus s drugaricom, vidjela sam jednog momka koji je gledao u mene i primijetila sam da je osoba s invaliditetom.
Prišla sam mu, pružila osmijeh umjesto ruke. Saznala sam da je iz Sarajeva, student master studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, pohađa jednogodišnju akademiju “Schuler Helfen Leben” i volontira u četiri organizacije.
Oduševila sam se kada je rekao kako je trenirao futsal, stoni tenis, kuglanje i biciklizam, pa sam ga odmah pitala bi li trenirao tekvondo.
Rekao mi je da je na studentskoj razmjeni i kako je to njegov posljednji dan u Novom Sadu. Razmijenili smo brojeve telefona, otišli svako na svoju stranu, a ja sam, priznajem, bila malo tužna – priča Dejana.
Od tog trenutka istaknula je kako su prošla četiri mjeseca kada se javio porukom na Instagramu. Dopisivali su se jedan period, nakon čega je došao u Novi Sad i počeli su kreirati svoju priču.
Njihove slike na mreži koja ih je spojila osvajaju, jer zrače radošću i mladalačkom energijom.
– Zajednička ljubav nam je inspiracija za fotografije koje objavljujemo na društvenim mrežama. Pokušavamo razbiti predrasude o osobama s invaliditetom. Nije sramota imati invaliditet i možemo biti sretni bez obzira na to što smo “drugačiji”. Imamo i naš cilj, a to je motivirati ljude oko nas i ukazati im na to kako je u životu najvažnija sreća – kaže Suljo.
Zajedno treniraju u Klubu “Gitros”, gdje je Suljo postao novi člana tekvondo obitelji. Izlaze, druže se, upoznaju nove ljude, putuju, a kad su kod kuće, Dejana ga uči da slika.
– Mnogo se smijemo i imamo sličan smisao za humor. Tako se šalimo kako je njemu mnogo lakše slikati jer mu je sudbina dala jednu ruku, kojom umije tako lijepo da me zagrli – ističe Dejana.
Dejana i Suljo ne prave velike planove. Riješili su da žive što je moguće ljepše i ispunjenije. Uz mnogo priče razmjenjuju iskustva i dijele ideje.