SRBI: Svijet je 10 godina planirao bombardiranje Srbije

Kažu da toj tezi u prilog govore svjedočenja onih koji su bili povezani u politička događanja prije, neposredno i tijekom bombardiranja.

Blic piše da borba za odvajanje Kosova od Srbije bila već unaprijed isplanirana. Tako sugerira i bivši diplomat Vladislav Jovanović, koji je u vrijeme NATO intervencije bio veleposlanik SRJ u UN-u. Kako je prije nekoliko dana rekao, “ideja o bombardiranju bila je u mislima međunarodne zajednice i 10 godina ranije i bilo tko da je bio na čelu Srbije, ukoliko bi mu bilo stalo do suvereniteta i nezavisnosti, morao je biti kažnjen.“

Primjer koji navode je ponašanje bivšeg prvog čovjeka američkog Kongresa Boba Dolea početkom 90-ih kad je boravio u Prištini. Tamo je slučajno ili namjerno rekao ‘živjelo nezavisno Kosovo’ pa je nakon toga protjeran iz zemlje.

Neke poruke o bombardiranju su poslane Srbiji i preko samog veleposlanika Jovanovića i to nekoliko godina ranije. Točnije, američki veleposlanik Warren Zimmermann  je još u prosincu 1991. poslao ultimatum Miloševiću da će Beograd biti bombardiran ako na Kosovu izbiju sukobi koje bi izazvala srpska strana.

Sve ovo govori da je namjera postojala mnogo prije napada u ožujku 1999. Namjera je, kako piše srpski medij, bila da se bombardiranje izvede u listopadu 1998. godine, ali je američki diplomat iznenada tog mjeseca došao u Beograd, pa su napadi odgođeni.

Ponašanje jednog od glavnih zagovornika bombardiranja, tadašnje državne tajnice Madeleine Albright, govori da se o tome nije uopće dvojilo. Prema riječima Vladislava Jovanovića, uoči dolaska u Francusku, u Rambouillet na takozvane mirovne pregovore, ona je izjavila da Miloševiću ljestvicu moraju postaviti tako visoko da u neće moći preskočiti.

Ljestvica zahtjeva, kako kažu svjedoci sporazuma, podizala se iz dana u dan pa je to i bio cilj dijela međunarodne zajednice. James Rubin bivša desna ruka Albrightove.

“Stvarna namjera SAD-a bila je da započne rat u koji će uvući Europu, rukovodeći se ciljem da se delegacija SRJ dovede u situaciju da ne može pristati na dokument i da se tako na Srbe svali odgovornost za vojnu akciju”, rekao je Rubin jednom prilikom.

Druga stvar koju je rekao je da bi prekid napada doveo u pitanje i kredibilitet NATO-a i  SAD-a a i njegov osobni kredibilitet. Slično je ponovio i nekadašnji američki državni sekretar Henry Kissinger.

“Tekst sporazuma iz Rambouilleta, kojim su pozvali Srbiju da prihvati NATO trupe na svoj teritorij predstavljao je provokaciju i izgovor za početak bombardiranja. Rambouillet nije bio dokument koji bi mogao prihvatiti bilo tko iz Srbije, To je bio loš diplomatski dokument koji se nikad nije trebao pojaviti u takvoj formi”, rekao je Daily Telegraphu u lipnju 1999. godine.

Prema svjedočenju Vladislava Jovanovića, Kissinger je rekao da ni jedna zemlja koja drži do sebe ne bi prihvatila ponuđene uvjete.

Kada je riječ o pregovorima u Rambouilletu, danas se malo tko može složiti da su oni bili uspješni, piše dalje Blic. Prema austrijskom diplomatu Wolfgangu Petritschu, koji je i sam bio tada prisutan, nije postojala mogućnost izravnih razgovora između Beograda i Prištine jer beogradska delegacija nije isprva željela ‘razgovarati s teroristima’, a kasnije kad je promijenila poziciju, vlasti u Prištini su odbile izravne pregovore.

Na kraju su donijeli političku odluku da se ne potpiše sporazum. Odluku je donio Slobodan Milošević. On je odlučio da će nekoliko dana trajati bombardiranje, ali da će on preživjeti.

“To je bila pragmatična, ali nerealna odluka”, rekao je Petritsch.

Jedan od najžešćih zagovornika NATO intervencije na Srbiju bio je tadašnji premijer Velike Britanije Tony Blair. On je, godinama kasnije, u svojim memoarima napisao da je američki predsjednik Bill Clinton bio suzdržan u vezi te akcije ali da ga je Blair nagovorio da protiv Srbije upotrijebe i zračne i kopnene snage.

Poznata je Blaireova izjava da “rat protiv Srba nije više samo vojni sukob, već je to bitka između dobra i zla, između civilizacije i barbarstva”.

Kako je za “Blic” ispričao Vuk Drašković, potpredsjednik Savezne vlade zadužen za vanjske poslove za vrijeme NATO-vih napada, on je osobno preklinjao Miloševića da dopusti tadašnjem predsjedniku Srbije Milanu Milutinoviću, da potpiše sporazum koji su bili usuglasili Christopher Hill u ime SAD-a, Boris Majorski u ime Rusije i Wolfgang Petritsch u ime EU.

“Ponuđena je bila suštinska i trajna autonomija Kosova u granicama Srbije, bez prava Albanaca na referendum, ostanak na Kosovu 2.000 naših vojnika i 3.000 policajaca, a u izgledu su bila i dva paralelna pravna sustava – za Srbe i za Albance. Traženo je da dopustimo da NATO uđe na Kosovo, razoruža OVK i ostane dok sporazum ne zaživi. Milošević je lupio šakom o stol i viknuo: “Ne, nikad strana čizma neće na naše Kosovo!”, prisjetio se Drašković.

Prema Draškovićevim riječima Milošević je ovako rezonirao: “ako ovo odbijemo, Zapad će popustiti i dati nam sve što tražimo, ako nas budu bombardirali, morat će jednom i prestati i onda ćemo opet dobiti sve.”

Drašković govori da je Milošević pogazio sve što je bio obećao.

“Ponuđeni sporazum u Rambouilletu, koji je on odbio, dobrim dijelom sam isposlovao u razgovorima sa šefovima francuske i britanske diplomacije, Hubert Védrineom i Robinom Cookom, talijanskim ministrom Lambertom Dinijem, Hillom, Petritschem… Milošević i njegova supruga izabrali su bombe. Sutradan, čim su počela bombardiranja, tražili su da Savezna vlada uvede smrtnu kaznu i prijeki ratni sud za protivnike režima. Htjeli su da im NATO bombe budu kišobran za unutarnji rat u Srbiji. Usprotivio sam se i javno zaprijetio da će SPO izaći iz Vlade i pozvati narod na otpor i demonstracije. Odustali su od smrtne kazne i prijekih sudova, ali ne i od namjere da likvidiraju protivnike. među prvima je bio Slavko Ćuruvija”, objasnio je Drašković Miloševićevu tvrdoglavost i nepopustljivost.

Posljednji pokušaj da se SRJ natjera na uzmak i prihvaćanje nametnutih uvjeta iz Rambouilleta dogodio se dva dana prije napada NATO-a. U Beograd je doputovao Richard Holbrooke američki diplomat koji je posljednji put upozorio Miloševića.Nitko ne zna što se događalo iza zatvorenih vrata, ali su oni koji su bili blizu Miloševića svjedočili da je Holbrook sa sobom donio dokument i ultimatum – ili potpis ili napad. Međutim, Blic ne vjeruje da bi i u tom slučaju potpis donio spas od napada, budući da je Albright na tim pregovorima rekla da će do bombardiranja sigurno doći jer je dokument odbila i Skupština Srbije.

Točno 48 sati nakon Holbrookovog odlaska iz srpske prijestolnice, iz četiri NATO baze u Italiji poletjeli su avioni prema SRJ.