Jednog umjetnika može proslaviti samo njegovo djelo. A što se u Srbiji smatra umjetničkim djelom vrijednim pažnje, ili još bolje vrijednim 80.000 eura.
Na Twitteru se manično počela dijeliti objava jedne korisnice ove društvene mreže, koja napisala da je Muzej suvremene umetnosti u Novom Sadu za otkup samo jednog performansa platio 80.000 eura.
Muzej savr. umetnosti u N.Sadu, za otkup samo jednog performansa (na DVD)Marine Abramovic, platio je 80.000.€, u kome umetnica citav sat vremena gleda,ali bukvalno, gleda u magarca…
Oni koji ne razumeju ovu umetnost,nazvani su ,,seljacinama”i ,,nacionalistima”.— Mila Cakic (@mila_cakic) 2. lipnja 2018.
Ono što dalje izaziva nevjericu svakako je sam performans, u kome umjetnica sat vremena gleda u magarca?! Da, magarca…
Riječ je o djelu Ispovijest (Confession), umjetnice Marine Abramović. Postavlja se pitanje, kako će djelo Marine Abramović, koje je “nabavio” Muzej suvremene umetnosti iz Novog Sada, doprinijeti kulturnom životu Novog Sada?
O čemu se u stvari radi u ovom performansu?
Naime, kako je opisano, ispovijest se usredotočuje na šokantne anegdote umjetnika.
Tijelo koje je podvrgnuto fizičkom iscrpljivanju ostaje nepokretno u ovom videu (video je inače sklonjen sa YouTubea).
Pažnja se tako prebacuje sa fizičke na psihološku oblast.
Iako ne govori, Abramović nam, navodi se, daje uvid u njenu problematičnu prošlost. Sjećanja na njeno djetinjstvo pojavljuju se kao tekst uz dno ekrana dok kleči pred magarcem.
Oni stoje licem u lice kroz čitav komad.
U Srbiji vlada opća besparica, ima mnogo gladne djece, ali ipak, video u kome Marina Abramović nepomično 60 minuta sjedi i bez zvuka fiksira magarca koji stoji ispred nje, plaćen je više od 100.000 američkih dolara.
Valja naglasiti da je još u siječnju ove godine, Muzej “poslije dugih i teških pregovora”, ali uz podršku Vlade Republike Srbije, Ministarstva kulture i informiranja i premijerke Ane Brnabić, postigao dogovor sa umjetnicom o organizaciji njene retrospektivne izložbe.
Također, ovo nije novi performans Marine Abramović, ali po svemu sudeći, građani i dalje ne mogu da se “opasulje” i povjeruju, da gledanje u magarca vrijedi tolike novce.
“Nek kaže sad neko da Srbija ne njeguje kulturu… Ovdje smo jedini magarci mi”, zaključuje se u tekstu.
(Espreso.rs)
wpDiscuz