Srbi i Hrvati na svojoj strani imaju ustavno i međunarodno pravo. Bošnjaci sve ostalo…

Hrvatski političari čine ogromnu grešku kada dopuštaju da se problem Izbornog zakona iz pravne sfere pomakne u političku.

Danas umjesto razgovora o Izbornom zakonu imamo razgvor o svemu osim o Izbornom zakonu.

SDA uopće nije dostavila svoj prijedlog Izbornog zakona, predlaže dokidanje Uloge Doma naroda, što nema veze sa temom razgovora. Upravo je sud presudio da se uloga Doma naroda mora osnažiti. Vratiti u Ustav. Istovremeno od HNS prijedloga izbornog zakona bježi ko đavo od krsta. Jer znaju da je usklađen s ustavom i presudom Ustavnog suda. O tom prijedlogu šute i probošnjački Međunarodni okupatori BIH i probošanjčka Venecijanska komisija. Znaju da je savršeno ispunio sve zahtjeve Ustavnog suda.

SDA uporno želi cijelu priču odgoditi politizacijom. Potom će pozvati Bošnjake na izbore i nadati se da će Srbi i Hrvati koji će ignorirati Izbore, jer oni za nas to neće biti, prihvatiti neustavne bošnjačke vlade na svim razinama BIH. I to će biti kraj BIH. Jer takve vlade, kako god da budu sastavljene, neće imati faktičnu moć na 70% teritorija BIH. Za provedbu svojih odluka trebat će silu. Tu silu dva od tri naroda neće poštovati. I tu počinje kraj BIH.

Konaković ide dalje. Taj sad predlaže i četvrtog člana Predsjedništva. O čemu uopće nema niti jedne presude niti naloga Ustavnog suda.

Ustavni sud je presudio da tri člana Predsjedništva moraju biti izraz volje građana Srpske i građana FBIH na način da svaki od njih ima moć veta u nacionalnim domovima u FBIH ili u Narodnoj Skupštini RS. I da su u stanju štititi vitalne interese tri naroda.

Njih trojica zajedno predstavljaju i sve građne BIH jer i pripadnici Manjina, Ostalih, glasuju za njih.

Ne postoji presuda koja nalaže uspostavu člana Predsjedništva koji bi predstavljao 0.7% građana BIH – tj. manjina. Konaković je vidno zabirnut za prava manjina u Predsjedništvu a ne smeta mu činjenica da je klub Manjinaca uzurpiran bošnjačkim glasovima.

Kad bude ta presuda Manjinska prava u Predsjedništvu, legalist Konaković ima pravo to tražiti i predlagati. I BIH će u tom slučaju biti prva država na svijetu koja je uvela posebnog člana Predsjedništva za manjine. Pa će tim putem krenuti sve manjine svijeta. Tražeći to pravo u svojim državama. Bit će zanimljivo gledati kako se u Irskoj, Francuskoj, Njemačkoj postavljaju uz jednog člana i član predsjedništva koji predstavlja manjine. A u Belgiji, pored kralja, i kraljević, predstavnik manjina.

No vratimo se s konakovićizama na temu.

Presuda Čolak, koju je donio Ustavni sud nakon presude Ljubić, jasno precizira da su sve presude Europskog suda za ljudska prava kao i svih sudova van BIH, jako ozbiljne presude koje je nužno provesti u BIH, no za njihovo provođenje prvo je potrebno da BIH ima zakonski i ustavno popunjene zakonodavne parlamente u FBIH, RS i na razini BiH.

Bez tih parlamenata, ustavno i zakonski popunjenih, nema donošenja izmjena zakona kojima bi se pristupilo implementaciji presuda ESLJP i drugih sudova. Ustavni sud jasno precizira da se ne može se implementirati presuda Sejdić Finzi, Zornić, Pilav, Pudarić nigdje drugo nego u Parlamentu BIH. I to samo ako su prije tog implementirane presude Ustavnog suda BH.

Dakle prvo sapun pa onda parfem, kazao je Ustavni sud.

Presude Ustavnog suda BIH su jako jednostavne i egzaktne:

Donesite IZBORNI ZAKON usklađen s Ustavom,
raspišite izbore,
izaberite predstavnike u sva zakonodavna tijela,
potom otvorite raspravu o načinu implementiranja presude Sejdić Finzi, Pilav, Zornić itd…

Ustavni sud je kroz presudu Ljubić donio odluku što se mora uraditi.
Kroz presudu Čolak odredio je korake kako se i u kojem koraku što treba implementirati.

I to je jebote to.

Svaki pokušaj Izetbegovića, Konakocvića, pritisci okupatorskih ambasada koje se u BIH ponašaju invazijski a ne kao dragi gosti, svi ti pritisci koji odudaraju od imperativa i tijeka procesa koje je propisao Ustavni sud trebaju rezultirati političkom šamarčinom:

Napuštanjem sastanka. Uz sljedeći pozdravni govor:

“Gospodo, Boga vam antiustavnog, kolonijalnog i džihadističkog, mi smo tu došli u dobroj volji da pokušamo dogovoriti Izborni zakon, ispoštovati Ustavni sud, i njegove presude, vi izgleda tu niste došli s tom namjerom nego s namjerom da nas zajebavate. Izvolite pročitajte presude pa se čujemo, a ako vam se ide na Izbore po neustavnom zakonu, bujrum i sretno, Poyy”.

Kraj priče.

Srbi i Hrvati se bezvezno muče uvjeriti lopove i ubojice da prestanu krasti i ubijati. A na svojoj strani imaju dvije stragovito važne stvari: Ustavno pravo i međunarodno pravo.

Bošnjaci imaju sve ostalo. Lobiste, televizije, podmetanja, autoviktimizacijski narativ dežurnih moralista. Ali nemaju ustavno pravo. I niti jedino jedno slovo međunarodnog prava.

Jedina i najvažnija snaga naroda srpskog i hrvatskog naroda je u slovima Ustava. Bošnjačka snaga je u obmani. U ucjenama. U prijetnjama privođenjem. U sili međunarodne zajednice. Muslimanske međunarodne zajednice.

Pustimo ih da do kraja uđu u rat s međunarodnim pravom. I Ustavom naše zemlje. I poželimo im sreću u tom ratu. Mi s tim ratom nemamo ništa. Nas mogu pobijediti kratkoročno pritiscima. Mogu nas zastrašiti. Kod ogavnih austrougarskih tirana iz OHR mogu iskamčiti i bonske zabrane političkog djelovanja. Ali Ustavu i Međunarodnom pravu ne mogu nametnuti bonske ovlasti. Vrijeme silovanja BH Ustava je daleka mračna prošlost OHR-a. Za koju nikada nije tužen. Iako je silovanje kazneno djelo.

Svako dokazivanje strancima, kako mi eto jesmo za dijalog i kompromise, s onima koji niti su za dijalog niti za kompromise, Sizifov je posao. Stranci u BIH su produžena ruka SDA. U BIH dolaze uz zvuke Vivaldija, kao veliki obožavatelji sushia. Odlaze uz zvuke Dina Merlina, kao najveći poznavatelji ćevapa. To nisu ozbiljni ljudi. Ne zamarajte se s njima.

I nesretni Sizif bi danas radije koturao kamen nego pokušavao SDA i Matt Fielda uvjeriti u bilo što.

S nasilnicima na nas, na našu zemlju i naš ustav, pregovarati znači isto što i koturati kamen.

Objašnjavati Matt Fieldu da je stao na stranu korupcije, jasno i bezobrazno, da je njegova prijetnja silom građanima BIH da će morati izići na izbore bez Izbornog zakona ništa drugo nego pokušaj Engleske da u BIH provodi tiraniju kakvu su provodili nad Indijom, uzaludan je posao. Lordovi ne čuju vapaje kmetskih nacija. Mi smo za njih niža vrsta. Roblje Balkana. A globalne teroriste iz SDA gotive. Oni su im nešto kao osmansko plemstvo , plemstvo velike kolonizatorske sile. Koje Lordovi, i sami nasilnici, naprosto poštuju. Uostalom kako nećeš poštovati partiju koja je sudjelovala u obuci napadača na WTC i za to nikada od USA nije kažnjena. Postoji li veći dokaz da je SDA velika sila kojoj ni USA ne smije ništa?

Poštovani predstavnici Hrvata, vrijeme da napustite sve pregovore s nepresuđenim ubojicama naše djece. Poštujte i svoj hrvatski narod malo. Za promjenu.

Post Views: 0