Sve je otišlo do vraga. U neprestanoj težnji za modernim životnim luksuzarijama, bjesomučnoj trci za inovativnim rješenjima lagodnijeg života, sve mijenjamo samo u glavama ostajemo brdski nastrojeni. Nevjerojatna poveznica toga su oni iz najčvršćeg stupa društva, iz Crkve.
Opremljeni ful-kul tehnikom i materijalnim dobrima, žive moderan život i svjesni su svakodnevnih problema i kaosa sadašnjice, a opet s oltara propagiraju lekcije koje je pregazilo i vrijeme i ljudi.
Naglasimo da se radi o pojedincima. Hvala bogu, jer se zato s druge strane, radi o fenomenalnim pojedincima koji su našli savršen balans božjih riječi, današnjeg života i idealnog načina na koji će prenijeti mladima svoje riječi, a da to ne bude ono kurtoazno tupljenje koje ne pomaže ničemu, nego samo odbija ljude.
Imala sam nevjerojatnu sreću da me kroz život prate fratri dostojni odore koju nose i mjesta s kojeg propovijedaju. Oni koji su prava mješavina onog božjeg i onog ljudskog i koji znaju male životne mudrosti predočiti na samo njima znan način, blizak mladima, blizak običnom čovjeku.
Kao najspektakularnije i najvažnije društvene institucije vlast i Crkva izazivaju i najviše kontroverzi. Zbog milijun razloga se danas prozivaju i jedni i drugi. Slobodom govora ljudi su dobili pravo i mogućnost ukazati na nepravilnosti, nepravdu i loš način rada. U tom fascinantnom svijetu još je milijun razloga za raznorazne rasprave. Ovaj put zanima me samo jedna.
Bilo je to na zadnjim devetnicama sv. Ante. Tema – obožavana od crkvenih govornika – jedna i jedina spolnost. Ajmo ovacije u ime nacije, po stoti put. Sad treba stisnuti masu, sad dok je gužva, a gdje ćeš veće gužve nego na devetnicama, pa udri brate! Pravo vrijeme da se preobrate odlutale ovčice. Predvodnik mise shvatio je to doslovno i otpočelo je neizdrživo predavanje koje u svojoj biti nije imalo ni mrvicu realnosti i zbilje.
Predočiti spolnost kao iskonsko zlo današnjeg svijeta, na način dreke i vike, opako dirigirajući kažiprstom, postavljajući stvari na način – ja, boss bič božji – ti, mali čovjek, zao i promiskuitetan ; gospoda draga, jeste li znali, daje nepoželjan učinak. Sasvim. Koji se manifestira slijedećim simptomima : kolutanjem očiju prisutnih, dubokim otpuhivanjima i ignoriranjem glasa koji s mikrofona trese vaše bubnjiće.
Ne znam zašto već netko ne postavi stvari onakvim kakve jesu. Zašto se ne progovori istinito i na istinu zašto ne slijede savjeti, a ne ukori. A istina je ovakva, htio netko ili ne. Mladi imaju spolne odnose prije braka. Točka. Može netko sad zbog tog da se na glavu izvrne, ali to je tako. To je današnji svijet. Ne znam zašto se stvarnost ne uzme u obzir i okrene neka druga ploča. Kao, ok to je tako, ne može se ništa učiniti, ali evo, mi vas nećemo zvati sinovima i kćerima pakla nego ćemo probati biti ljudi. Probati ćemo savjetovati. Razgovarati. Razumjeti. Biti prijatelj, a ne tiranin. Pomoći svojim riječima. Ukazati na zaštitu, na pažnju, na važnost nemjenjanja partnera prečesto, na važnost tebe kao osobe koja se mora izgraditi, i tjelesno i duhovno, koja mora proživjeti život, pa tek onda zatrudnjeti da bi se mogla odgovorno brinuti za to maleno biće.
Zašto se ne proba malo drugačije? Možda s uključivanjem onog organa s lijeve strane koji se zove srce? Pa da shvatite da pred vama stoje mladice jednog drveta iz kojeg treba izrasti prekrasna krošnja, a u oblikovanju njegovih grana i vi imate velik udjel. Zašto se postavlja ono NeZnamKakoGaNazvat pitanje na ispovjedi kad te nakon – imaš li dečka/curu , sljeduje ogavno pitanje tipa : A griješite li bludno? Ne, dragi svećeniče. Mi vodimo ljubav. Mi se volimo. Mi smo ljudi koji su se pronašli, koji se poštuju, vole i dijele najdublje osjećaje ljubavi. Možda nismo stanovnici iste planete, ali u mom svijetu griješiti bludno znači silovati ili biti izopačen u svojoj seksualnosti. U mom svijetu griješiti bludno znači varati svog bračnog druga kojem si na križu obećao ljubav do smrti. A s ovim zadnjima baš vi, redovito prijateljujete. Pitate li to i njih za večerama dok ispijate skupocjeno vino?
Pun mi je kufer lažnih moralista. Koji tumače biblijske istine od prije milijun svjetlosnih godina, napadajući današnju mladež, a sami oni ne žive u skladu s onim što propovijedaju. Potpuna disocijacija ličnosti. A tako malo je potrebno da se običnim ljudima vrati vjera u božanske ljude. To ćemo dobiti na način da oni siđu s božjeg pijadestala i posvete se onome što su obećali, a to je svesrdno pomaganje malom čovjeku svojom brigom i milosrđem. Ne mogu vjerovati da tako inteligentne osobe s tolikim znanjima stečenim na prestižnim teološkim institutima, koje još k tome žive u 21. stoljeću, ne shvate da je potrebna hitna reorganizacija takvih stavova i uvrštavanje novih spoznaja jer samo na taj način može se prenijeti osnovna poruka života onima na najturbulentnijem raskršću puta – mladim ljudima.
U školama ne mogu raditi svakakvi profesori, kao ni svakakvi svećenici. Mislim da je pri zaposlenju istih potrebno puno više od rječitog životopisa. Jer se radi o najdelikatnijem zvanju. O ljudima koji na jedan način odgajaju, usmjeruju i stvaraju ljude od klinaca. Jer onakvi kakvi jeste takvim vas pamte. Netko nosi gorčinu, netko radost, dobre lekcije i sretne uspomene. One prave sam srela i o onim pravima ću uvijek pričati. Ma koliko to nekome smetalo. Jer su dostojni oltara i svoje titule. A nisu ništa „posebno“. Neprimjetni, a veliki. Ne galame, a pokreću ljubav. Ne kude, a imaju savršen odbljesak svojih riječi. Ma koliko to netko pokušao osporiti.
Martina Mlinarević l poskok.info
wpDiscuz