Na rubu današnje Hrvatske, gdje ministri idu u zatvor brže nego se režu vrpce na projektima iz europskih fondova, u Splitu imamo jednu priču koja podsjeća da poštenje još uvijek postoji – ili barem inat. Bivši ravnatelj KBC-a Split, Julije Meštrović, postao je junak dana jer je, prema izvješću EPPO-a, odbio primiti mito. Da, u zemlji gdje je mito obično samo “mala usluga”, Meštrović je učinio nezamislivo: rekao je “ne”.
Moral u Splitu
Dok Beroš, svježe uhićen, krši sve statistike o ministrima s optužnicama, splitska bolnica neslužbeno diže čaše za Meštrovića. Pročelnici klinika i zavoda govore s ponosom, kao da je odbiti mito u ovoj zemlji jednako rijetko kao vidjeti snijeg na Rivi: “To smo od njega i očekivali, čovjek je pošten i moralan.”
Naravno, nije Split bez drame. Meštrović je, kažu, bio pod pritiskom. Možda ne direktno od ministra, ali znamo kako to ide. Dovoljno je da ti se ime spomene na višem katu i već znaš što slijedi. Dvije godine prije kraja mandata otišao je u mirovinu. Čovjek koji je bolnicu preuređivao i modernizirao – od robotske kirurgije do palijativne pedijatrije – rekao je “dosta”. I to na način koji ostavlja pitanje: koliko je toga morao istrpjeti prije nego je spakirao papire i otišao?
Bolnica koja šuti
Današnja bolnica, pod ravnateljem Krešimirom Dolićem, nije dala službene izjave. Nije ni predsjednik Upravnog vijeća Mate Petričević, jer njega ionako nitko nije mogao pronaći. Svi šute, kao da gledaju kako će se priča o Berošu rasplesti prije nego se odluče na potez. Možda čekaju da vide tko će iz ovog cirkusa izići kao pobjednik, a tko s lisicama.
Meštrovićev oproštaj
Julije Meštrović je, barem za sada, heroj iz bajke u kojoj Hrvatska rijetko igra glavnu ulogu. Čovjek je otišao u mirovinu, vodi pedijatrijski palijativni tim, radi ono što voli i što je smisleno. Ali činjenica da se u ovoj zemlji moraš povući kako bi sačuvao obraz govori sve što treba znati o tome kako funkcionira sustav.
Split ima razlog za ponos, a Hrvatska za stid. U zemlji gdje ministri plešu između sudova i javnih funkcija, gdje mito nije problem nego procedura, jedan je čovjek odbio biti dio priče. I dok ostatak Hrvatske šuti ili se smiješi iz sjene, Julije Meštrović ostaje podsjetnik da poštenje nije mrtvo – samo je, nažalost, u mirovini.