Tadašnji slovenski premijer Miro Cerar, sada ministar vanjskih poslova, na sastanku s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem 2017. godine
Nova špijunska afera trese Sloveniju. Saziva se sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost prvi put u svom mandatu. Nije bilo veće ugroze u proteklih sedam mjeseci njegove vlade.
Jasno, riječ je o površini ispod koje se skriva stvarna politička priča za koju je potrebno malo pogledati unatrag i posložiti slijed događaja.
Slovenska je vlada manjinska, s pet stranaka koje nemaju većinu već im projektnu podršku daje radikalna Ljevica. Ali, javnost je tom vladom zadovoljna. U redovitim, preciznim mjesečnim anketama ljubljanskog dnevnika Delo uživa dugo nezapamćenu podršku javnosti. A i premijer Marjan Šarec je dobro sjeo Slovenkama i Slovencima.
S druge strane, opozicija je u problemima. Janez Janša se razišao sa svojim ključnim partnerom na desnom centru Matjažem Toninom i neće imati zajedničku listu za europske izbore iako pripadaju Europskoj pučkoj stranci (EPP). A onda je dio nezadovoljnika, koji je napustio Janšin SDS, osnovao novu stranku i iz svih oruđa tuku na bivšeg šefa.
U vladi su tri liberalne stranke članice europske grupacije ALDE koje se nisu uspjele dogovoriti o zajedničkoj listi. Dvije od njih, ona bivšeg premijera, sada ministra vanjskih poslova Mire Cerara, jako loše stoji u anketama. I mogla bi doživjeti potop na europskim izborima.
A razotkrivanje priče o Hrvatima kao profesionalcima koji su uspjeli snimiti nedozvoljene razgovore Jerneja Sekolca, tadašnjeg slovenskog suda u ad hoc Arbitražnom sudu za granicu i Simone Drenik, slovenske agentice pri sudu upravo je njemu najteži udarac: njegova vlada nije uspjela zaštititi zemlju od najveće obavještajne sramote. Naime, Cerar ni vlada nikad nisu opovrgnuli da su Sekolec i Drenik vodili nedopuštene razgovore s ciljem da arbitražnu odluku okrenu i korist Slovenije. O toj se suštini cijele afera niti 2015. godine, kad je izbila na vidjelo, niti sada ne razgovara.
Marginaliziranje Cerara Šarcu bi otvorilo dodatni manevarski prostor i za moguće pregovore s Hrvatskom i za odvraćanje napada opozicije i nezadovoljne javnosti. Jer, Slovenija još čeka presudu Europskog suda pred kojim je tužbu protiv Hrvatske podnijela uprava Cerarova vlada. Ako presuda bude u korist Zagreba, Šarec neće imati političkih problema, ali Cerar hoće.
Zaključno, kao toliko puta u modernoj slovenskoj povijesti unutarnja dinamika se nastoji riješiti sukobom s Hrvatskom: izmišljena ili prava afera zaokupi javno mnijenje dok se ne provedu neki procesi (primjerice, da se konačno definira je li načelnica Glavnog stožera – prva u povijesti neke članice NATO-a – bolesna ili zdrava). Pa Šarec možda osvoji tri zastupnička mandata za Europski parlament, Cerar ostane bez ijednog, Janšina lista ne dobije pet. A hrvatski špijuni, na njih će se vrlo brzo zaboraviti. Oni su samo sredstvo u jednoj Machiavellianskoj igri, piše jutarnji.hr
wpDiscuz