Smjena Dade Dogana suprotna je europskom pravu ali i našim kršćanskim vrijednostima opraštanja

Dado Dogan smijenjen je nakon što su mediji otkrili da je u mladosti skrivio prometnu nesreću, pijan, pri čemu je poginuo njegov prijatelj.

Dogan je danas najavio i proveo ostavku.

Političke stranke koje su ga imenovale u Srpskoj procijenile su da bi Dogan mogao naštetiti njihovom imidžu. Njegova smjena je stoga politički , nikako zakonski cilj.

No pogledajmo što na to sve kaže zakon. Iako Dogan nije terećen od strane obitelji poginulog i sam je , kako reče okajao nesreću koju je počinio i dan danas se nosi sa smrću prijatelja logično je da je prema zakonima RS-a kažnjen određenom kaznom.

Zakon međutim propisuje period reparacije nakon ovakvog događaja. Svrha kazne i ukidanja pravnog dosjea nakon što prođe period reparacije jeste da osoba nakon što odsluži kaznu i nakon određenog vremena ne počini ništa slično, pa čak nikada ne bude detektirana s promilom alkohola, može biti integrirana u društvo, bez stigme na čelu što je počinila.

Nadalje, Dogan je svjestan da je obitelji svog prijatelja uništio život, svojom neodgovornošću otrgnuo im je iz života njihovog vlastitog sina. Njegova obitelj pak, iako srhvana Dogana ne tuži i istome oprašta ,čini nadljudski napor.

Sada se zapitajmo: Kakva je mogla biti Doganova reakcija nakon što je to doživio? Vjerojatno u trenucima svoje najveće srhvanosti nije mogao niti pojmiti da bi otac i majka njegovog prijatelja nešto takvo njemu oprostili.

Je li razmišljao tada o obitelji? Je li se možda zakleo da će činiti sve u životu da očuva vrijednost obitelji? Je li bio fasciniran tim čino da se zakleo da će jedan dan biti ministar obitelji i pomagati ugroženima?

Je li on možda idealan kandidat za ovo mjesto? I tko u Srpskoj određuje kadrove? Mediji ili politika?

Dodikov potez je stoga populistički. Čovjeku koji je očito prošao trnovit put od alkoholiziranog adolescenta do uzoritog građanina podmetnut je davni iskajani grijeh prošlosti.

Teško je vjerovati da Dogan ne bi dao stotinu takvih ministarskih mjesta samo da mu se to, što je počinio,  jedan dan pokaže kao samo loša noćna mora. I da ponovno sutra ugleda živim svog prijatelja.

Znamo da je ovo teško pojasniti javnosti u Srpskoj, no kažnjavanjem nekog kog je život već isuviše kaznio niste postali ništa bolje društvo.