Naše sjećanje na pokojnog bogoslova Juru Radmana i komemoracija u povodu 70. obljetnice njegova strijeljanja zapravo je podsjećanje na ono vrijeme nakon što je Drugi svjetski rat već službeno bio završen, a u općinama Odžak, Modriča, Bosanski Šamac i Bosanski Brod još mjesecima bile ratne prilike, kada je smrtno stradalo mnoštvo ljudi.
Tragedija žitelja ovoga kraja bila je u tome što je za samo 42 dana, kako svjedoče župne matice, poginulo i ubijeno više od 4000 ljudi, napose mladoga svijeta. Ništa manje nije bila strašna ni činjenica da se o tom stradanju godinama nije smjelo govoriti, da sinovi nisu smjeli znati istinu o smrti svojih očeva.
Ono što su smjeli reći bile su samo riječi: “Nema ga, umro, nestao”, istaknuo je fra Marijan Karaula govoreći o Juri Radmanu, njegovu životu i događajima iz tog vremena na skupu u Gornjem Svilaju.
Suze i strašna istina
“Uspomena na Juru Radmana važna je i vrijedna iz tri razloga. Njegova smrt je strašna opomena kako se ljudsko društvo zna i može toliko izokrenuti da kao gladna zvijer jede ljudske živote, čak i djecu, samo da bi utažilo žeđ svoje mržnje. Jurina smrt je čista kao suza, smrt pravog kršćanina koji ne mrzi svoje mrzitelje, nego moli za sve i smireno, poput prvokršćanskih mučenika, predaje svoj život u ruke Božje, premda je tek 20-godišnjak.
Jurina smrt je poziv našoj snazi da je otkrijemo u samima sebi, u svojoj vjeri i domoljublju pa da vedra i uzdignuta čela stanemo pred život i ne bojimo se”, kazao je svilajski župnik fra Mladen Jozić.
Istaknuto je da je govor o Juri Radmanu zapravo govor o svim tim ljudima, koji su najčešće stradavali nedužni, ubijani nakon montiranih sudskih procesa ili čak bez njih, kao što je ubijen i Jure Radman mladić s nepunih 22 godine.
“On bi mogao biti autentičan simbol svih tih brojnih stradalih iz naselja s obronaka planine Vučjak. Jurina smrt je doista posebna s puno elemenata svetačke mučeničke smrti. Umire svjestan za što umire, svjestan da je nedužan, a ipak svima oprašta, čak i onima koji ga ubijaju. I ne samo to! U vrlo potresnom pismu koje je napisao majci neposredno pred svoju smrt, moli je da nikoga ne okrivljuje za njegovu smrt. U tome neodoljivo podsjeća na mučeničku smrt sv. Stjepana Prvomučenika ili fra Lovru Milanovića, za kojega smo prije dvije godine pokrenuli kanonski postupak za proglašenje blaženim i svetim”, rekao je fra Marijan Karaula.
Jurino pismo je na svoj umjetnički način interpretirao glumac Slaven Vidak, član Narodnog pozorišta iz Sarajeva. Čitao je s velikim emotivnim nabojem, a svaku riječ iz pisma prisutni su kroz suze saslušali.
“Na osnovu pisma upućenog majci, usuđujemo se zaključiti da smrt mladića iz Svilaja nije smrt stradalnika među milijunima nevinih žrtava II. svjetskog rata i komunizma, nego je njegova smrt duboko na tragu kršćanske svetosti”, kazao je župnik u Žeravcu kraj Dervente.
A na pitanje zašto se na komemoraciju čekalo 70 godina naglasio je: “Bilo je vrijeme kad se o ovakvim ljudima nije moglo i smjelo govoriti. Došao sam do pisma koje je na internetu objavio župnik vlč. Pavo Brajnović, iz knjige pok. fra Bone Ravlića, i na sastanku franjevačkog samostana Plehan rekao sam da bi bilo dobro da se obilježi godišnjica Jurinog stradanja”.
“Svi oni koji su još uvijek u institucijama vlasti i koji prikrivaju istinu, neće je vječno moći kriti. Moramo biti ustrajni, pokazati svojim djelom i životom i kroz ovakve događaje sjećati se Jure Radmana i njegove žrtve, kao i svih naših bližnjih koji su pobijeni u tom vremenu”, kazao je Jakov Ivanković načelnik općine Odžak.
Istraživanje zločina u BiH
“O temi zastrašujućeg zločina nad Hrvatima nakon 1945. u Jugoslaviji ništa se nije smjelo govoriti i istraživati. Ipak, mnoge preživjele žrtve komunizma uspjele su otići u zapadni svijet, očuvati sjećanje i tamo je zapravo nastao naziv Blajburška tragedija”, rekao je prof. dr. Josip Jurčević i naglasio da istraživanja u BiH službeno nikada nisu počela, ali zahvaljujući svećenicima i vjernicima na lokalnoj razini, ipak je evidentirano preko stotinu grobišta u BiH.
“Za gradove i mjesta u BiH, pogotovo u zapadnoj i istočnoj Hercegovini, zahvaljujući crkvi, napravljeni su popisi i objavljeni žrtvoslovi. Zadnji žrtvoslov bio je Grudski u kojem je imenom i prezimenom utvrđeno da je samo iz Gruda ubijeno 3500 ljudi. Većinom su to bili muškarci koji iza sebe nisu ostavili potomaka. Bili su mladi i neoženjeni i tim zločinom zapravo je nastala demografska rupa u Hrvata. Jure Radman nije slučajna žrtva svega što se događalo u Svilaju, Posavini. Jure, kao i sve druge žrtve za kojima još tragamo, žrtve su jedne nevjerojatne ideologije zla”, poručio je dr. Jurčević.
“Potrudimo se biti ljudi jer u ovom životu može se biti samo čovjek ili nečovjek. Dobro uvijek pobjeđuje bez obzira koliko je zlo bilo snažno. Danas nakon 70 godina nitko ne cijeni niti se sjeća onih koji su ga tada ubili, misleći da su oni Bogovi, a zapravo, u njemu je živio Bog”, naglasio je pomoćni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar./HMS/
wpDiscuz