Saša Drezgić, zamjenik ministra financija, u četvrtak navečer u emisiji Otvoreno potvrdio je, na pitanje voditelja Mislava Togonala, kako su investitori u Londonu u utorak tražili prinos od pet posto na hrvatsku državnu obveznicu i da je to bio razlog zbog kojeg se odustalo od zaduživanja.
Ako je Drezgić, zamjenik ministra iz kvote Mosta, vjerojatno iz političkog neiskustva, kazao ono što je ministar financija Zdravko Marić tijekom zadnjih dana izbjegavao odgovoriti novinarima, iznio je podatak koji se može nazvati katastrofičnim. Nije čudno da je ministar odustao od zaduživanja po toj cijeni, jer se bivša Vlada zadnji put zadužila uz prinos od 3,25 posto, a ovog puta se očekivao raspon od 2,5 do tri posto, jer su svi makroekonomski pokazatelji bolji nego prošle godine.
Podsjetimo, prinos na državnu obveznicu podrazumijeva, pojednostavljeno rečeno, zbroj fiksne kamate i trenutne cijene obveznice u odnosu na nominalu od 100, odnosno prinos i cijena obveznice su u obrnuto proporcionalnom odnosu, jer što je cijena obveznice veća, prinos je manji, i obratno. Budući da će hrvatski javni dug ove godine dosegnuti i premašiti 300 milijardi kuna, to znači da bi povećanje prinosa na pet posto u odnosu na zadnju plasiranu obveznicu s prinosom od 3,25 posto, predstavljalo godišnje povećanje troškova servisiranja kamata javnog duga za središnju državu i institucije i javna poduzeća za koja jamči država u iznosu od oko šest milijardi kuna.
Katastrofa
To je zbilja katastrofalna brojka, a ako se uzme u obzir da smo se nadali smanjivanju cijene zaduživanja, onda se u odnosu na ta nadanja brojka penje na preko sedam milijardi kuna.
Ako bi, pak, u obzir uzeli prinos na postojeću dugoročnu hrvatsku obveznicu koja na naplatu dospijeva 2025. i koja nosi fiksnu kamatu od tri posto, ali se trenutno prodaje po cijeni od oko 94 posto od nominale, to daje prinos od oko 3,7 posto. U odnosu na taj prinos, ako bismo se danas zadužili uz prinos od pet posto, godišnje bismo morali izdvojiti oko četiri milijarde kuna više za kamate na javni dug.
Međutim, ako se vratimo na cijenu zadnjeg zaduživanja, prinos je porastao za čak 40 posto. Uzimajući u obzir da je Europska središnja banka nastavila sa ekspanzivnom monetarnom politikom i da je, na primjer, prinos njemačke desetogodišnje obveznice ovih dana pao na ispod 0,15 posto, to bi značilo da bi se Hrvatska zadužila 40 puta skuplje od Njemačke ili dva i pol puta skuplje od Slovenije (prinos od 1,47 posto).
Eto, to je cijena domaće političke nestabilnosti i procjene investitora da Hrvatska dugoročno s ovako nestabilnom političkom scenom ne može provoditi potrebne reforme kojima će se stvoriti bolji uvjeti za poslovanje, povećati efikasnost javne i lokalne uprave, pravosuđa i drugih javnih servisa i javnih poduzeća.
Pad rejtinga
Nije stoga čudo što je Boris Lalovac, SDP-ov saborski zastupnik i bivši ministar financija, u pravom državničkom istupu u emisiji HRT-a “U mreži prvog” u petak neizravno pozvao na sklapanje velike koalicije između HDZ-a i SDP-a. Odgovarajući na pitanje voditeljice Milene Jukić o tome kako prognozira rasplet aktualne političke situacije, Lalovac je, naime, rekao kako mu je jedino stalo da se situacija što prije stabilizira i riješi kako bi Hrvatska izbjegla skupo zaduživanje i daljnji pad kreditnog rejtinga.
– Ono što sigurno znam jest da bi investitori željeli da dvije najveće političke stranke, SDP i HDZ, koaliraju kako bi se stvorilo dugoročnije stabilno okružje, kao u Njemačkoj, gdje takva politika funkcionira. Jer i u slučaju novih izbora svoj dio glasova bi dobili Most i Živi zid, a koalicije SDP-a ili HDZ-a s njima bi bile nestabilne, ustvrdio je tom prilikom Lalovac.
Nema nikakve sumnje da bivši ministar financija i te kako zna što je rekao, ali i da zna zašto je to rekao.
Kazao je to zbog toga jer je svjestan da uz prinos na državne obveznice od pet posto Hrvatska kreće prema grčkom scenariju, jer jednostavno ne može u sadašnjim uvjetima otrpjeti takav rast kamatnih troškova. A zna i što je rekao, jer je svjestan kako se u SDP-u, pogotovo u vodstvu stranke, i te kako protive bilo kakvoj koaliciji s HDZ-om. Valja kazati kako je Lalovac uvijek i u svakom trenutku bio glasni zagovornik Zorana Milanovića, ali je očito kako se po ovom pitanju spreman i javno suprostaviti predsjedniku stranke i drugim kolegama.
Šokiranje
U stvari, ovo je bio Lalovčev poziv ne samo članovima svoje stranke, nego i HDZ-u, da se duboko zamisle nad činjenicom da njihovi lideri nisu spremni državnički nastupiti, već da zbog svojih osobnih interesa i karakternih osobina niti ne pomišljaju na neku vrstu velike koalicije koja bi osigurala političku stabilnost u situaciji koja je postala više nego alarmantna.
Ili možda Lalovac zna da je i Zoran Milanović promijenio stajalište kada je do njega došla informacija da je Hrvatskoj ponuđena cijena zaduživanja od pet posto, pa je i on pod tim šokom počeo razmišljati o spašavanju države i pod cijenu koalicije s HDZ-om. Priznajemo, to bi tek bilo čudo.
No, Lalovac je u pravu – i ako ove godine budu novi izbori buduća će vladajuća koalicija biti nestabilna i investitori će Hrvatsku nastaviti kažnjavati visokim, neodrživim kamata. Slično se dogodilo Grcima koji su godinama prolazili stečajnu agoniju i još uvijek je prolaze, s drastičnim rezanjima nekih prava, poput toga da ako je netko nezaposlen na duže od dvije godine nema pravo niti na hitnu medicinsku pomoć.
Eto, na to upozorava Lalovac i bilo bi dobro da ga čuju u SDP-u, HDZ-u i čitavoj javnosti. Jer, prijeti nam financijska i gospodarska katastrofa zbog političke nestabilnosti, u trenutku kada nam se gospodarstvo počelo vraćati u život, a plaće i zaposlenost rasti. Ako to kao nacija dozvolimo samima sebi, nismo drugo ni zaslužili nego da kopamo po kontejnerima i nemamo “ni za lijek“.
Krvna slika
300 milijardi kuna – razina javnog duga do kraja 2016.
5 posto – traženi prinos na hrvatsku obveznicu
3,25 posto – prinos na obveznicu prošle Vlade
0,15 posto – prinos njemačke obveznice
40 X hrvatsko zaduženje bilo bi čak 40 puta skuplje od njemačkog