O skokovima sa Starog mosta saznajemo iz novinskih crtica, starih putopisa i stranog tiska.
Jedno je sigurno, skokovi kao autentična transetnička tradicijska navada Mostaraca tu su u Hercegovini prisutni kao društven i sportski fenomen, o kojem je pisao zapadni i istočni kroničar, prošavši tuda kroz daleko ranija stoljeća od Titovog.
Teško je vjerovati da se skakalo 1664 otkada postoji najstariji pisani trag, a da se to nije činilo 1663. Međutim kako je 1664 godina najstariji pisani zapis skokova sa Starog, možda je najbolje da se skokovi sa Starog ravnaju prema toj godini.
Nisu to bili organizirani službeni skokovi, ali kao tradicijski svakako su bili. I bili su koliko toliko – ne pojedinačan hir jedne osobe nego skupni običaj tadašnjih mostarskih letača. Što za to vrijeme predstavlja svakako važan društveni događaj.
Stoga je rasprava o starosti “Skokova” prilično jednostavna.
Ako se promatra ukupan broj organiziranih natjecateljskih manifestacija “Skokovi sa Starog” onda se njihov početak vezuje isključivo uz Titovu Jugoslaviju. Službeno , nastali su tada kao manifestacija, i uz prekid od rata, nastavljaju se i danas.
Oni koji tvrde da je taj broj znatno veći zbunjuju narod, ne naglašavaju da govore o tradiciji, koja je daleko starija.
Čitatelji pri tom bivaju uvjereni da se i tijekom aneksije od strane Austrije i okupacije od strane Osmanlija, radilo na organizaciji službenih skokova.Da su se bilježili pobjednici i prijavljivali natjecatelji. Takvih podataka nemamo.
No imamo podatke o tome da su u Mostaru znatno prije Jugoslavije, putopisci i kroničari bilježili Skakače kao neizostavnu crtu Mostara.
Ovo su važni podaci, koji Skokovima daju mnogo važniji karakter od karaktera obnovljene manifestacije kojoj je komunizam dao ime , kontekst i od nje načinio brand.
Glede turizma za Mostar i Hercegovinu važnije je da su skokovi što stariji. Točan datum početka skokova, nikad se nažalost pronaći neće. No ostaje nam zapis iz 1664 kojeg donosi Evlija Čelebi. Svi ostali zapisi mlađeg su datuma.
Evlija Čelebi- “Seyahatnâme”, 1664
“Otkako je sazidan ovaj visoki most, otada ovamo dolaze neki veziri, prvaci i visoki dostojanstvenici da ga vide. I sjedeći u čardaku, promatraju kako mnoga smiona djeca stoje spremna na ivici mosta. I kad se zatrče i skoče s mosta, padaju dolje u rijeku i lete u zraku kao ptice praveći svaki od njih neku posebnu vrstu akrobacije. Jedni skaču strmoglav, drugi sjedeći alaturka, a neki opet skaču u vodu udvoje, utroje i odmah srećno izlaze na obalu uspinjući se uza stijene, i dolaze gore na kraj mosta i primaju darove vezira i prvaka.”
Anton de Waal – “Reisebilder aus Bosnien”, 1895
“Pristup mostu s obje strane je kroz stare odbrambene kule. Vlasti Mostara stale su ukraj smionoj zabavi mladih, koja se sastojala u tome, da su dječaci skakali s vrha mosta, s visine oko 20 metara, u dubinu bijesne Neretve ispod mosta.”
Milena Preindlsberger Mrazović – “Bosniches Skizzenbuch”, 1900
“Ipak, Neretva zaslužuje posebnu pohvalu za ljepotu, koju ona osobito poklanja prilikom pogleda odozgo, s vrha mosta. Ona je ispod mosta duboka, djeca se zabavljaju skačući s mosta, uživajući na raznovrsnim formacijama obale. Neretva se provlači kroz horizontalno slojevite stijene, dijeli naizgled slobodno stojeće plutajuće plaže, formira grebene i pećine, kopa galerije i povlači velike gromade u korito, a njeni talasi ponekad šume, a ponekad huče.”
“… skakanje u Neretvu sa Starog mosta opet je počelo. Ozbiljno opominjemo one kojih se to tiče, da već jednom stanu na kraj, jer je upravo nelijepo vidjeti one što skaču …”
Moriz Hörnes – “Dinarische Wanderungen, Cultur- und Landschaftsbilder aus Bosnien und der Hercegovina”, 1894
“Neretva je ovdje tako duboka da se hrabri momci odvažuju da za malu naknadu, s najviše tačke mosta, visoke devedeset stopa iznad površine vode, skoče na glavu u rijeku koja juri. Pravi podvig koji izaziva jezu čak i odvažnim plivačima, kada s ove vrtoglave visine pogledaju dole među kamene gromade u uskom koritu rijeke.”
Blažena Křížková- “„Tři obrázky ze slovanského jihu/Den v Mostaru”, novine “„Nové pařížské
mody”, 1901
“Prelazimo most, koji nadvisuje Neretvu jednim smjelim lukom. To je opet djelo Rimljana koji su vladali svijetom. S najviše tačke visokog luka, dječaci ljeti skaču u Neretvu. Za novčić koji mu je dao stranac, usuđuje se skočiti u dubinu od 20 metara. Ali mostarski policajac to ne smije vidjeti.”
“Švedski princ Eugen u Mostaru”-novine “Vreme”, 1937
“Posle toga princ Eugen izrazio je želju da razgleda znamenitosti I lepote grada, pa je u društvu dopisnika “Vremena” posetio stari rimski most. Nekoliko kupača doznavši da se princ Eugen nalazi na mostu, izveli su nekoliko lepih skokova sa mosta u vodu, sa visine od nekih 20 metara.”
“Et spring for 2 dinara-Skok za 2 dinara”- danske novine “Nordjyllands Social-Demokrat”, 1937
“Fotografija je iz Mostara u Jugoslaviji, gdje mladići zabavljaju turiste skačući u rijeku Neretvu sa prelijepog Rimskog mosta. Cijena da vidite skok je 2 dinara.”
Ante Tresić Pavičić- “Bosna i Hercegovina-Putopisne crtice”, novine “Dom i sviet”,1896
“Neretva je pod mostom veoma duboka, pa su djeca sa najveće visine mosta ljeti skakala u nju, da se kupaju, na užas prolaznika. Da zaprieči nesreće, vlada je dala ograditi most na vrhu s jedne i s druge strane oštrom željeznom pregradom, i tako sad ne mogu djeca skakati, od straha da se ne nabodu na šiljke.
“Dječak kojeg je štitio Allah”- iz njemačkih novina, 1931
“Prilikom njegovog boravka u Jugoslaviji naš izvjestilac je posmatrao jednog mladog Muslimana u Mostaru, kako skače sa 25 m visokog Rimskog mosta u tekuću Neretvu. Naš fotograf želio je ovaj smjeli skok uhvatiti kamerom, a momak se izjasnio da je spreman ponoviti skok za 5 dinara (25 pfeninga). Samo što ovo umjetničko djelo nije bezopasno, jer je Neretva na ovom mjestu prilično plitka, i skakač mora biti siguran u sebe da iz divlje rijeke izroni prije nego što dotakne dno.
Na pitanje da li se plašio ovakvog skoka mladić je odgovorio: Allah me štiti! I krenuo prema mostu bez oklijevanja, da izvede još jedan skok. Fotograf je napravio ovu sliku mladog Muhamedanca, kojeg je Allah štitio za 25 pfeninga.”
“Kroz osiroteli Mostar”- novine “Pravda”, 1937
“Mostarske “liske” su postale čuvene…”Liska”, u stvari, znači isto što kod Podgoričana “cikotić”, kod Sarajlija “jalijaš” ili kod Splićana “mulac”.
Mostarska “liska” prilazi putniku i zaustavlja ga bez obzira na bon-ton. Ponudi se za pratioca kroz grad…Pritom obeća da će putniku pokazati ono što nije “beli ni u snu vidio”. Ako pristanete odvešće vas do Starog mosta, koga od vode razdvaja visina od 33 metra. Bez obzira na godišnje doba, “liska” će se ponuditi da skoči sa vrha mosta u vodu i da za pet minuta opet bude kod vas, samo ako pristanete da mu date “honorar”. A on nije suviše skup. Tražiće vam u zimsko doba 10 dinara, u proleće i jesen 5 dinara a za vreme leta svega 2 dinara. Od toga onživi. Od njegovog vratolomnog skakanja sa 33 metra visine u hladnu Neretvu često puta se
izdržava i neka stara i iznemogla žena ili starac-roditelji našega “liske”.
Ali…Mostar se zabavlja…Plava Neretva protiče uvek istim tokom i peva istu pesmu.”
izvor novinskih arhiva:
CIDOM
wpDiscuz
