Kako se bliži kraj tjedna, postajao sam sve naklonjeniji inicijativama brojnih kolega, prijatelja, susjeda i drugih Mostaraca da pismenim putem obavijestim zainteresirane o svemu što sam namjeravao, a nisam uspio reći u emisiji „Pošteno“ Federalne TV 27. 3. Zato sam i prihvatio priliku koju mi je ponudio Hrvatski Medijski Servis.
Piše, Milan Sitarski, Hrvatski Medijski Servis
U fokusiranju na konkretne teme od mene su neusporedivo učinkovitiji bili neki među sugovornicima u studiju. Ne sporeći njihovo pravo da povjereno im vrijeme na jednom od javnih RTV servisa iskoriste za debatu o temama koje su im bliske i prioritetne, kao ni pravo voditeljice Duške Jurišić da im to i omogući, smatram potrebnim i korisnim razjasniti neke među ključnim aspektima primarno najavljene teme.
Tema se odnosila na događaje nedavno plasirane u javnu sferu (revizija, rezolucija…) koji su u velikoj mjeri skrenuli pažnju s rizika novih institucionalnih blokada političkog sustava BiH, prije svega u smislu (ne)održavanja općih izbora 2018. godine. Taj je rizik izravno povezan s (ne)mogućnošću dostizanja konsenzusa oko nužnih izmjena Izbornog zakona. Ključni je faktor u tom smislu po svoj prilici postojeća, nebitno eksplicitna ili implicitna, volja relevantnih bošnjačkih aktera da takav konsenzus izbjegnu. Sredstvo je ostvarivanja te namjere upravo često plasiranje u javnost tema snažno nabijenih kolektivnim emocijama, a potpuno nepovezanih s temeljnim institucionalnim problemima BiH i s ubrzavanjem njezinog puta k EU.
Fokus većine sudionika emisije bio je na međustranačkim odnosima, uz napadanje „vladajućih“ od strane „oporbenih“ stranaka. Takav pristup potpuno ignorira činjenicu da je BiH prije svega konsocijacijska demokracija kojoj su primjerene „velike koalicije“ u kojima je zastupljena velika većina glasača iz svih konstitutivnih naroda, pa se zato na nju ne mogu primijeniti klasične podjele na vladajuće i oporbene stranke. Mogućnost neodržavanja izbora 2018. godine moji su sugovornici, sukladno opisanom pristupu, okarakterizirali prije svega kao želju trenutno vladajućih struktura za „cementiranjem“ svog položaja.
Skretanje s glavne teme na temu Stoca i konstitutivnost Srba u HNŽ
Primarni je fokus nekih sudionika bio na pitanjima županijskog i lokalnog karaktera, npr. na neprovedenom statusu Srba kao konstitutivnog naroda u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, još uvijek sudski nedokazanim optužbama za izborne malverzacije u Stocu, neravnopravnoj zastupljenosti kadrova koji pripadaju pojedinim narodima na nižim razinama izvršne vlasti, nesuglasicama oko zakona o igrama na sreću itd. Neću ta pitanja nazvati marginalnim, ali definitivno ne niti prioritetnim u ovom trenutku. Naglašeno potenciranje tih anomalija i problema svjedoči o potpunom zanemarivanju karaktera ove države i njezinih urgentnih problema, koji se tiču prije svega statusa konstitutivnih naroda. Još bi gore bilo ako je to potenciranje bilo potpora tezi o nužnosti provođenja izbora i mimo odluka Ustavnog suda, jer „eto, vidite, ni druge oduke nisu implementirane, ni drugi problemi riješeni“.
Nekako se uslijed svega toga nedovoljno raspravljalo o ekstremno originalnoj, a od svih bošnjačkih stranaka konsensualno prihvaćenoj ideji Damira Mašića da federalizaciju BiH i FBiH poistovjeti s „etnonacionalnim i separatističkim tendencijama“. Originalnost te ideje proistječe iz činjenice da su obje po institucionalnoj strukturi, a FBiH i po ustavnom imenu par excellence federacije. Za „identificirane“ tendencije Mašić izravno osuđuje hrvatskog člana Predsjedništva Dragana Čovića i Hrvatski narodni sabor BiH, dok Republiku Hrvatsku i njezine zastupnike u Europskom parlamentu tereti za potporu.
Jedine teme povezane s po mom mišljenju ključnim problemima, vezanim uz dosljednu primjenu federalističkih ustavnih načela u federalnoj BiH, a koje su djelomično dotaknute u emisiji, bile su one vezane uz način izbora članova Predsjedništva BiH, pa i Doma naroda Parlamenta FBiH. Niti te teme, međutim, nismo uspjeli temeljno sagledati i analitički raščlaniti. Uspio sam, doduše, iznijeti stav da je potpuno neadekvatno organizirati izbore za pojedina tijela vlasti ukoliko ih je nemogućno održati za neka druga tijela, prije svega za Dom naroda Parlamenta FBiH. Taj će Dom biti nemogućno izabrati ukoliko se za par mjeseci ne izmjene odredbe Izbornog zakona koje je Ustavni sud osporio, a koje reguliraju način izbora izaslanika iz županijskih skupština u federalni Dom naroda.
Apsurdno i štetno provoditi izbore, bez izmjena izbornog zakona
U tom slučaju ne bi bilo mogućno izabrati niti novog Predsjednika i dopredsjednike Federacije, kao ni Vladu Federacije, niti konstituirati klubove Bošnjaka i Hrvata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Moj stav da je pod tim okolnostima apsurdno i izrazito štetno provoditi izbore za Predsjedništvo BiH, zastupničke domove Parlamentarne skupštine BiH i Parlamenta FBiH, Narodnu skupštinu RS i županijske skupštine, ostao je praktično usamljen. Prevladao je stav „izaberi što možeš“, uz opravdanje kako to ne bi bilo prvi put da se odluke Ustavnog suda ignoriraju, pa što fali ako se to dogodi još jednom.
Obrana načela legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda bila je motiv mog pokušaja osporavanja teze Zukana Heleza kako je HDZ BiH (tj. lista HNS-a BiH) dobio na posljednjim izborima samo 14 % hrvatskih glasova, mada je taj pokušaj ostao tek polovično ostvaren. Potencirao sam činjenicu da po sadašnjim zakonima ne postoji nikakav podatak u biračkom popisu o nacionalnoj pripadnosti birača, a kanio sam reći i da se do takvih i sličnih procjena danas može doći samo ugrubo, usporedbom izbornih rezultata na pojedinim biračkim mjestima i izbornim jedinicama s rezultatima nacionalnog izjašnjavanja pri popisu stanovništva na odgovarajućem teritoriju, ili pak na neki drugi način koji bi bio izrazito sumnjive validnosti. Helez je to u suštini potvrdio, priznanjem, možda čak i hvalisanjem, kako je prebrojavao imena i prezimena građana na biračkom popisu, te temeljem toga zaključivao jesu li oni Hrvati ili ne.
Neteritorijalni princip izbora
Moj je stav po tom pitanju jasan – preferiram neteritorijalni princip izbora tijela vlasti koja su namijenjena političkom zastupanju konstitutivnih naroda. To bi podrazumijevalo dodjeljivanje građanima prava glasovanja za bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog člana Predsjedništva BiH sukladno njihovom nacionalnom opredjeljenju na posljednjem popisu pučanstva. Svim građanima koji ne pripadaju niti jednom od tri konstitutivna naroda trebalo bi biti dano pravo izabrati za kojeg bi člana Predsjedništva htjeli glasovati. Pravo kandidiranja za bilo kojeg člana Predsjedništva bilo bi u tom slučaju dano doslovno svim građanima BiH, potpuno neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti. Taj moj prijedlog, međutim, Helez dočekao optužbom da time građane „tjeram da postanu pripadnici nekog od konstitutivnih naroda“. Pretpostavljam, a propustio sam ga upitati, je li mu bio problem postati u političkom smislu pripadnikom hrvatskog naroda kada je 2006. i 2010. godine glasovao za Komšića kao hrvatskog člana Predsjedništva? I tako se sam požalio što ne može glasovati i za srpskog člana Predsjedništva.
Model koji preferiram, a koji je zajedno s drugim prijedlozima iznesen i u studiji Instituta za društveno-politička istraživanja i koji korespondira s jednim od prijedloga HNS-a BiH, omogućio bi g. Helezu da glasuje za koga god želi člana Predsjedništva. Naravno, tako što bi to njegovo pravo bilo vezano uz slobodno i nedvojbeno nacionalno opredjeljenje na popisu, ili pak, ukoliko se na popisu nije izjasnio pripadnikom niti jednog konstitutivnog naroda – slobodnom i nedvojbenom odlukom na koji birački popis za članove Predsjedništva želi biti upisan. Helezu je, izgleda, prihvatljiva jedino opcija u kojoj pripadnici jednoga konstitutivnog naroda mogu birati članove Predsjedništva pripadnicima drugog konstitutivnog naroda, no u emisiji je propuštena šansa za njegovo pojašnjenje logike koja stoji u temelju takvog stava.
Nemam načelno ništa protiv uvođenja teritorijalno definiranih izbornih jedinica ili područja, utemeljenih na današnjim županijama ili općinama, koje bi omogućile da Hrvati, kao i Srbi i Bošnjaci, većinski izaberu člana Predsjedništva kojeg im Ustav dodjeljuje. Preferiram, ponovit ću, neteritorijalne izborne jedinice utemeljene na rezultatima popisa stanovništva, prvenstveno jer to omogućava svim pripadnicima sva tri konstitutivna naroda, neovisno o tomu u kojem entitetu, županiji ili općini žive, sudjelovanje u izboru predstavnika svog naroda u Predsjedništvu BiH, ali i spomenuta teritorijalna rješenja smatram načelno legitimnim.
Izbor Izaslanika u Dom naroda
Pitanje načina izbora izaslanika iz županijskih skupština u Dom naroda Parlamenta FBiH nismo čestito ni otvorili, premda o njemu izravno ovisi (ne)mogućnost održavanja izbora 2018. Moj je stav da nužni minimum izmjena po tom pitanju podrazumijeva najprije ukidanje na Ustavnom sudu osporene, istovremeno i apsurdne, odredbe Izbornog zakona. Ta odredba propisuje nužnost izbora po jednog izaslanika iz svakog konstitutivnog naroda iz svake županijske skupštine, neovisno o tomu ima li svakoj od tih skupština uopće zastupnika koji pripadaju svakome narodu.
Nužni minimum izmjena potom podrazumijeva usklađivanje kvota za izbor izaslanika pojedinih naroda iz pojedinih županijskih skupština s popisom iz 2013. godine, umjesto trenutnog stanja u kome se te kvote temelje na popisu iz 1991. Taj je moj stav g. Helez dočekao u najmanju ruku čudnom tezom da rezultati popisa iz 2013. godine još nisu postali službeni. Slažem se da još uvijek nisu Izbornim zakonom službeno usvojeni kao temelj određivanja spomenutih kvota, ali to je valjda do samog Heleza i ostalih zastupnika koji se tome protive, ne objašnjavajući pri tomu zašto se onda nisu protivili samom organiziranju posljednjeg popisa?
Kako su hrvatski političari fašisti, a Helez antifašista?
Posebnu je kreativnost g. Helez pokazao stavom da su konstitutivni narodi BiH „genetski narodi“, što je doveo u vezu s činjenicom da govore sličnim i uzajamno razumljivim jezicima (koje on smatra istim jezikom). Teorija o „genetskim narodima“ je posebice zanimljiva obzirom da je Helez većinu vodećih hrvatskih političara optužio za fašizam, a njegov je deklarirani antifašizam još interesantniji u svjetlu činjenice da je nekoliko puta tijekom emisije spomenuo moju pripadnost srpskom narodu i podrijetlo iz Beograda kao činjenice koje me diskvalificiraju iz sudjelovanja u raspravama o ustroju BiH. Njegova je, pak, privrženost poštivanju odluka Ustavnog suda došla do izražaja izjavom da mu nije jasno što znači atribut „natkrovljujuće“, koji je Ustavni sud Odlukom iz 2000. godine dodijelio ustavnom načelu konstitutivnosti naroda u BiH. /HMS/
NAPOMENA: Autor teksta je stručni suradnik Instituta za društveno-politička istrživanja iz Mostara.