Balkan je postao još jedan front u izraelskom ratu protiv terorista, pošto elementi Al kaide i Hezbolaha u ovoj regiji dobivaju sve više na značaju, zahvaljujući financijskoj potpori iz Saudijske Arabije i Irana, upozorava analitičar Gordon Bardos.
Simpatizera i sljedbenika radikalnog islama ima u najvišim vrhovima vlasti u BiH, piše izraelski list
Izvor: SRNABardos u tekstu za list “Jeruzalem post” podsjeća na terorističke napade na izraelske turiste u Bugarskoj, ubojstva pet osoba u predgrađu Skopja, koja su u travnju izvršili islamisti, kao i na napad vehabije Mevlida Jašarevića na Veleposlanstvo SAD u Sarajevu u listopadu prošle godine.
Od Skopja do Sarajeva i Novog Pazara, islamisti i vehabije pokušavaju preuzeti džamije i izgrade svoju mrežu skoro “vanteritorijalnih sela” u kojima vlada šerijatski zakon, ističe se u tekstu.
Malkolm Henlajn, predsjednik Konferencije židovskih organizacija u SAD, kaže da je Veleposlanstvo Irana u Sarajevu postala “odskočna daska, mjesto radikalizacije, raskrsnica i nešto poput Berlina tijekom Drugog svjetskog rata”.
Autor teksta Bardos navodi da korijeni islamističko-vehabijske prijetnje u jugoistočnoj Europi datiraju iz vremena balkanskih sukoba iz devedesetih / 20. vijeka /, kada je Alija Izetbegović pozvao militante s Bliskog istoka i iz središnje Azije da se uključe u njegove ratne napore.
U kolovozu 1993. godine, Izetbegović je naredio osnivanje jedinice Katibat el-mudžahid, što je bio njegov osobni “bataljon svetih ratnika” iz Al kaide.
Bardos ističe da su 11. rujna 2001. godine “tri Izetbegovićeva svijeta ratnika – Halid Šeik Muhamed, Navaf al Hazm i Halid al Mindar – planirali i sudjelovali u najvećem masovnom ubojstvu u američkoj povijesti”.
“Još jedan Izetbegovićev džihadista, džuma al dosar, sudjelovao je u bombaškom napadu na toranj Kobar 1996. godine u Rijadu, kada je poginulo 16 američkih državljana”, piše u tekstu za “Jeruzalem post”.
Autor nabraja još nekoliko terorističih djela koje su izvršili, kako kaže, Izetbegovićevi džihadisti, uključujući napade na američke ambasade u Dar es Salamu i Nairobiju, kao i napad na američki ratni brod “Kol” u luci u Adenu, kada je poginilo 17 američkih mornara.
“Iako BiH nije jedinstvena po tome što u njoj postoje ćelije Al Qaide, ono što je čini posebnom jeste da je to jedina država u Europi u kojoj simpatizeri, surogati i suradnici radikalnog islama imaju mjesta u najvišim razinama vlasti”, piše u tekstu.
Autor navodi da je tijekom devedesetih jedan od vođa islamske vjerske zajednice u BiH Mustafa Cerić kontrolirao račun u banci zajedno sa Fatihom el Hasanein, Sudanci koji je održavao bliske veze sa Šeikom Omarom Abudlom Rahmanom, osuđenim organizatorom napada je Svjetski trgovinski centar 1993. godine.
“Čak i danas, šef povjerenstva za sigurnost u Izetbegovićevoj partiji smatra se za jednog od glavnih iranskih agenata u BiH, unatoč činjenici da je on na američkoj crnoj listi pojedinaca koji su povezani s terorističkim grupama”, piše Bardos.
On navodi da islamisti i vehabije sa Balkana predstavljaju ne samo međunarodnu prijetnju, nego vrše i veoma negativan utjecaj na napore da se stabiliziraju međuetnički i međuvjerski odnosi u regiji.
U tekstu se iznosi procjena sigurnosnih struktura u BiH o prisustvu 3.000 potencijalnih terorista u zemlji, a još stotine nalaze se na Kosovu, u Makedoniji i Sandžaku.
“Opasan utjecaj ovih pojedinaca i grupa ne treba potcijeniti. U društvima koja se trude prevladati nasljeđe mržnje koje im je ostalo iz ratova tijekom devedesetih i razorne ekonomske probleme, dobro financirani ekstremisti pronalaze ljude koji su spremni da pređu na njihovu stranu “, piše Bardos, specijalista za politiku i sigurnost na Balkanu iz Njujorka.
On zaključuje da su zapadni političari predugo ignorirali ovaj problem, na štetu Balkana, Europe i SAD.
wpDiscuz