Od kraja 20. stoljeća i kroz cijelo 21. stoljeće, Željko Komšić je na nekoj političkoj funkciji. Od 1996. do 1998. godine radio je u jednom federalnom ministarstvu. Od 1998. do 2000. bio je predsjednik Gradskog vijeća Sarajeva. Nakon toga bio je načelnik općine Novo Sarajevo, pa ambasador Bosne i Hercegovine u Beogradu, pa opet načelnik općine Novo Sarajevo.

Godine 2006. izabran je prvi put za člana Predsjedništva BiH „iz reda hrvatskog naroda“. Mjesečna plaća od te godine do 2010., ne računajući dodatne pogodnosti, bila mu je 5.213 KM. Od 2010. godine, kada je po drugi put izabran za člana Predsjedništva, mjesečna plaća mu je bila 5.287 KM. Od 2014. do 2018. bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i – premda se za te četiri godine nijedan put nije javio za bilo šta – mjesečno mu je na račun lijegalo 5.295 KM.

Godine 2018. po treći put je izabran za člana Predsjedništva i mjesečna plaća bila mu je skoro 5,5 hiljada maraka. Godine 2022. po četvrti put je izabran za člana Predsjedništva, plaća mu je povećana i iznosit će 6.300 KM mjesečno. Usput je u tom periodu naplatio i nekoliko hiljada maraka na ime „bijelog hljeba“ i naknade za „zlatnog ljiljana“. To da je „zlatnog ljiljana“ dobio na osnovu svoje tragikomične „herojske akcije“ opkoljavanja pet zemunica i razoružavanja deset vojnika HVO-a iznad Vareša, četiri mjeseca nakon Washingtonskog sporazuma, u vrijeme kada su HVO i Armija BiH bili saveznici, priča je za sebe, a sasvim u skladu s njegovom cjelokupnom karijerom i njegovim habitusom.

Sa suprugom, koja također nije bez primanja, a ima i vikendicu, apartman i tako dalje, ima jedno dijete, dakle ne prevelike porodične troškove.

Takav bogataš koji živi kao bubreg u loju i kome je ova i ovakva zemlja najbolja moguća na svijetu, i dalje ima obraza da šibicarski lažljivo gleda u kameru i bosanskoj sirotinji se predstavlja kao veća sirotinja od nje, navodeći – kao što to navodi decenijama unazad – da mu nije lako i da zbog poštenja, jelte, ima kredit. To što mu naivna i zaluđena sirotinja i dalje na tome aplaudira prije svega je njezin problem. Ona je tačno onakva kakva Komšiću i njemu sličnima treba: spremna da mu osigura još 20 godina ovakvog života, a njoj šta ostane.

Prometej l Franjo Šarčević