Published On: Wed, Jan 30th, 2013

Selimovići žele samo dvije tople sobice za svoje četvero djece

U Ilijašu, u ulici Bosanski put bb, u dvije sobe pune vlage živi bračni par Selimović sa četvero maloljetne djece. Nermin i Zenaida su skromni ljudi i jedina im je želja da svojoj djeci osiguraju normalan život. Kada smo ih posjetili u trošnom kućerku ispričali su nam kako godinama pokušavaju izgraditi dom u kojem bi njihova djeca imala gdje spavati, ugrijati se, okupati se, napisati zadaću…

 

Nermin je demobilizirani borac Armije RBiH i 60-postotni ratni vojni invalid obolio od PTSP-a. Sa 17 godina je stao u obranu svoje zemlje, tri puta je ranjen, više puta operiran. Kaže da više dana u godini provede u bolnicama na Koševu i Jagomiru nego kod kuće. Bolest ga čini nepredvidivim pa nije u stanju ni da radi. Kaže da dnevno mora popiti i po 36 tableta. Njegova porodica danas živi od minimalne penzije i dječijeg doplatka.
“Ja sam se rodio u ovoj kući prije 38 godina. U ratu je srušena do temelja”, priča nam Nermin. Nakon rata uspjeli su izgraditi dvije sobe i kupatilo, međutim, bez adekvatne drenaže, otkako je u blizini izgrađen put, kuća propada, a djeca su oboljela od astme.
Svi spavaju u jednoj sobi
Najstarije dijete u porodici Selimović je 17-godišnji Mirsad, a najmlađe četverogodišnja Nermina. Djeca i roditelji spavaju u istoj neuslovnoj sobi, jer se ona jedina zagrijava starom peći na drva. Zidovi su crni od vlage, pod je propao, a kondenz koji se stvara kapa s plafona. I ono malo stvari koje imaju zbog loših uslova propadaju.
“Samo da nam je da opremimo sobe na spratu”, priželjkuje Zenaida i priča nam kako su dobili donacije u materijalu i nešto u novcu, ali im to nije bilo dovoljno ni da podignu zidove i postave krov, pa su se morali zadužiti kako bi završili pokrivanje kuće. Ono što je tada urađeno stoji do danas, a Selimovići sanjaju život dostojan čovjeka.
Malo vedrine u njihovu svakodnevnicu unosi Zenaidin brat Hamdija, vrijedni i dobri čovjek koji im pomaže kako god može i koji je svojim rukama izgradio sve što je mogao u sestrinoj i zetovoj kući. Najviše ga boli što mora gledati kako djeca odrastaju u neuslovnoj kući, umjesto da brinu “brige” svojih vršnjaka.
Djeca imaju mnogo želja
Nerminov i Zenaidin stariji sin, umjesto u srednju školu, ide u potragu za željezom koje sakuplja pa prodaje. Često mu se pridruži i mlađi brat Sanel, koji ima 15 godina. U vrijeme naše posjete porodici zatekli smo vesele, ali stidljive djevojčice. I dok se malena Nermina radovala dobijenim igračkama, ali nije htjela da pokaže kako lijepo pjeva, Sanela, koja ide u sedmi razred, pohvalila nam se da uskoro ide sa školom u Sarajevo u kino.
Roditelji bi voljeli da Mirsad završi srednju školu, Sanela želi postati frizerka, djeci treba puno toga, ali je porodici Selimović zasad najvažnije da izgrade topli dom u kojem će im djeca rasti zdrava i zadovoljna. Kad smo ih pitali koliko im je okvirno potrebno da završe osnovne radove u sobama na spratu, skromno odgovaraju: “1.300 maraka”.
Selimovićima možete pomoći uplatom novca na ime Zenaida Selimović.
Vakufska banka, Maršala Tita 13, 71000 Sarajevo
Transakcijski račun (za uplate u KM): 160 200 85 000 27 088
Poziv na broj: 160 108 720 022 7037
Devizni račun (za uplate iz inostranstva): 160 108 711 00 62 724
IBAN CODE: BA39 160 108 711 00 62 724
SWIFT CODE: VAKUBA22
Ukoliko možete pomoći na neki drugi način, broj telefona ove porodice je 062/376-328.