Namećući i predstavljajući svoju političku volju, zaobilaženjem institucija BiH, u ovom slučaju kolektivnog šefa države, Predsjedništva BiH, u slučaju podnošenja zahtijeva za reviziju presude Srbiji iz 2007. po tužbi BiH, za genocid i agresiju, kao stav Bosne i Hercegovine, bošnjački establišment, predvođen liderom SDA Bakirom Izetbegović krenuo je na put stvaranja vlastite- bošnjačke države.
___________piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Prvi je to konstatirao, obznanio, jedan od radikalnijih bošnjačkih političara Emir Suljagić u autorskom članku objavljenom u sarajevskim medijima pod naslovom: “Posljedice i posljednji dani – dobili smo Bošnjačku autonomnu oblast!”, u kojem je konstatirao kako je u petak, 17. veljače 2017. godine, Bakir Izetbegović, predsjednik SDA formirao “Bošnjačku autonomnu oblast”.
Tog je, naime, dana Izetbegović okupio bošnjačke stranke i udruge u Gradskoj vijećnici, u Sarajevu, kako bi se konsultirao oko davanja podrške agentu BiH pred Haškim sudom, Sakibu Softiću, kojem je još prije 7 godina istekao mandat, da podnese zahtijev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde u Haagu protiv Srbije po optužbi BiH za agresiju i genocid, mimo odluke aktualnog Predsjedništva o tome.
-Dominantno bošnjačka politička volja prvi put u povjesti ove zemlje napustila je institucije i donijela odluku, navodno u ime Bošnjaka i ‘patriota’, da pokrene zahtjev za reviziju presude Međunarodnog suda pravde iz veljače 2007., u sporu između BiH i Srbije, napisao je Suljagić, primjećujući kako tijelo koje je donijelo tu “odluku” ne postoji u Ustavu i Izbornom Zakonu.
-Nema nikakav legitimitet niti legalitet. Riječ je o skupini izabranoj nasumice i navrat-nanos i sakupljenoj u Vijećnici u svrhe podjele odgovornosti.To su pitanja koja se tiču suštine legitimiteta i ako hoćete legaliteta, pravne osobe, države Bosne i Hercegovine, pojašnjava Suljagić.
Izetbegovićev postupak Suljagić uspoređuje s postupcima čelnika SDS-a kada su pred početak rata proglašavali srpske autonomne oblasti u BiH, koji su na kraju rezultirali stvaranje Srpske republike BiH, kasnije preimenovane u Republiku Srpsku.
-Ono što su Izetbegović i njegova klika uradili u petak se po posljedicama puno ne razlikuje od ono što su 1991. godine radili Radovan Bjelica i Mirko Šarović, na Romaniji i Sarajevu ili Radoslav Brđanin u Krajini, Rajko Dukić u sjeveroistočnoj Bosni. Riječ je je uspostavi paralelnih mehanizama odlučivanja. U petak je i službeno započeo proces koji je Daniel Conversi, opisujući raspad bivše Jugoslavije, opisao kao „secesija iz centra“, primjećuje Suljagić.
-Nemojmo se zavaravati. Bakir Izetbegović ovo nije uradio samo da bi podijelio odgovornost. To je samo jedan, vjerojatno manje bitan aspekt otvorenog podrivanja institucija BiH. On, jasno je, istinski vjeruje u to da Bošnjaci „ne trebaju biti na istom satu za struju“ s Hrvatima i Srbima, Ostalima i dosad je uradio sve što je naumio u tom smislu.
No, pod priključkom “na isti sat za struju” Suljagić ne podrazumjeva ravnopravno suodlučivanje o državnim poslovima, već suprotno, da Bošnjaci troše, a Hrvati plaćaju. On Bakira ne optužuje što je djelovao izvaninstitucionalno, već što nije osigurao da u Predsjedništvu na poziciji hrvatskog člana Predsjedništva ne sjedi bošnjačka marioneta, koja bi slijedila bošnjačku političku volju i davala joj legalitet i legitimitet državnih odluka, pa i u slučaju zahtijeva za revizijom presude protiv Srbije.
Suljagić navodi kako za izvanistitucionalno donošenje odluke, kako kaže- na minderu- ne bi bilo potrebe da je SDA “učinila sve da na mjesto člana Predsjedništva iz reda Hrvata ne dovede nekoga kao Dragan Čović”, zanemarujući da su Čovića izabrali Hrvati, a njegovog prethodnika Komšića “doveli Bošnjaci”, pa zaključuje:
-Da se danas na Čovićevom mjestu nalazi Hrvat građanskih uvjerenja, da ne kažem iz političke stranke građanske orijentacije, odluku o pokretanju revizije bi bilo moguće donijeti u skladu s Ustavom i kroz institucije države BiH. Valjda zato Izetbegović hoće da tu mogućnost zauvijek osujeti dajući Čoviću izbornu jedinicu koja će jamčiti da zauvijek HDZ-ov kandidat bude član Predsjedništva. I zato odluku o reviziji presude nije bilo moguće donijeti kroz institucije. Jer, da podsjetim, Sakib Softić je prvobitno dobio ovlaštenja agenta od Predsjedništva BiH u čijem su sastavu bili Beriz Belkić, Jozo Križanović i Živko Radišić, podsjeća Suljagić.
Podsjetimo, Jozu Križanovića, iz Suljagićeve bivše stranke SDP-a, svojevremeno je na poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH nametnula međunarodna zajednica, odnosno OHR, smjenivši prethodno legitimnog predstavnika Hrvata Antu Jelavića.
Ovaj Suljagićev tekst jasno pokazuje kako on, a slično misle i ostali bošnjački političari, Bosnu i Hercegovinu doživljavaju ne kao državu tri ravnopravna naroda, već kao vlastitu državu u kojoj će oni birati sebi podobne i lojane Hrvate i Srbe, koji će provoditi njihove odluke i stvarati privid multietničnosti. Upravo na takav način Milošević je srušio Jugoslaviju.
Kada se, međutim, bošnjački politički establišment suoči s činjenicom da svoju političku volju neće moći nametati kao političku volju tronacionalne Bosne i Hercegovine, teško je vjerovati kako će ustuknuti i prihvatiti da je Bosna i Hercegovina kompromis i dogovor tri naroda, već će, vrlo vjerojatno, po inerciji političkih stremljenja, ohrabren rezultatima popisa iz 2013., prema kojima Bošnjaci čine više od polovice stanovništva BiH, (iako ti podatci nisu točni) nastaviti politiku hegemonije, “drugim, nepolitičkim sredstvima”. Sukob, kao logičan nastavak takve politike, može rezultirati samo definitivnim raspadom BiH, koju više neće biti moguće sastaviti, i stvaranjem bošnjačke ili bosanske države, kroz koju će Bošnjaci moći artikulirati i provoditi svoju politiku, bez da ih drugi ograničavaju u tome. Ta država, može, međutim, zaživjeti i opstati samo tamo gdje su Bošnjaci većina- na 30 posto teritorija BiH.
Podsjetimo, ista politika hegemonizma vođena iz Beograda izazvala je rat i raspad Jugoslavije i stvaranje Srbije, kao neovisne države ne voljom srpske političke elite, već zbog toga što drugi narodi i federalne jedinice bivše SFRJ nisu željele prihvati političko podčinjavanje Beogradu, unatoč oružanoj sili, kojoj su bili izloženi, a zadnji koji su pobjegli od takve politike su Crnogorci-“drugo oko u glavi”.
Izetbegović je 17. veljače 2017. napravio prvi korak ka stvaranju bošnjačke države i bošnjačka politika, bojati se, neće se zaustaviti na tome. Proces je otpočeo i teško će ga se zaustaviti. Ne prevlada li razum, posljedice kao u slučaju krvavog raspada Jugoslavije, mogu biti strašne, a cijenu takve politike platit će svi./HMS/
wpDiscuz