SDA nam godinama prodaje priču o bošnjačkoj demokraciji, pluralizmu i toleranciji, dok s druge strane Hrvatima spočitava monolitnost političke scene. No, je li stvarnost drugačija? Pogledajmo malo lokalne izbore – jer tamo se otkrivaju prava lica.
Bošnjaci, kao većinski narod u mnogim općinama, često se predstavljaju kao branitelji demokracije s višestranačkim pluralizmom. No, kad malo zagrebemo ispod površine, vidimo da je taj pluralizam prisutan tamo gdje su Bošnjaci sigurni u svoju brojnost i političku moć. Primjerice, u sredinama gdje su većina, pojavljuje se mnoštvo bošnjačkih listi, svi žele svoj komad vlasti. Ali, čim su u manjini ili brojka pada, odmah se okupljaju pod okriljem SDA – jer, bože moj, “opstanak nacije” je na kocki.
Sjetimo se Stoca i Mostara, gdje je SDA plašila narod kako gube moć i kako se moraju ujediniti pod njihovim kišobranom. Naravno, sve kako bi zadržali pozicije i privilegije. U Stocu su im planove pomrsili sami Bošnjaci, dio njih podržao je hrvatskog kandidata Boškovića, prepoznajući da je napredak grada važniji od nacionalne homogenizacije. Stolac se razvija, posao se nudi svima, pa su se neki Bošnjaci odlučili za promjenu. Istu taktiku SDA koristi i u Jajcu, gradu koji je HVO oslobodio, a danas su u njemu Bošnjaci većina. I gle čuda, opet su “ujedinjeni” oko jedne stranke.
Zanimljivo je kako se kod Hrvata vidi pluralizam na lokalnoj razini, ali kad dođe do viših instanci – moraju se homogenizirati. Ne zato što žele, nego jer nemaju izbora. Ako Hrvati ne okupljaju redove, nestat će s političke karte. No, Bošnjaci, ti veliki demokrati, koriste sličnu taktiku čim im brojke padnu. Dakle, tko je ovdje stvarno demokratičniji?
Rješenje za Bosnu i Hercegovinu? Bez tri entiteta i potpune federalizacije zemlje, ovo društvo će se i dalje gušiti u nacionalnim rovovima. Možda bi trebalo razmisliti i o modelu izborne entitizacije općina na dan izbora – neka svatko glasuje slobodno, bez straha da će njegov glas otići na “krivu” stranu. Ili, smanjimo izborne pragove na lokalnim razinama i omogućimo istinsku demokraciju, gdje narod bira, a ne da ga stranke plaše.