Spremanje i čuvanje hrane bio je problem i izazov za ljude još od pretpovijesnih vremena. Jer nekad je zima bila vrijeme kad je bilo teško doći do hrane. Hranu je trebalo prikupiti, obraditi i sačuvati.
A danas? Kao da smo zaboravili da postoje godišnja doba. Rajčice ima i po zimi i po ljeti. Voće ne zna za sezonu, povrće se razbacuje oblicima i bojama, ne mari za sušu, kišu, grad i zimu. Strašan udarac zimnici. Prava domaća zimnica nije samo spremanje hrane za zimu. Ona je ritual kojim se nekada ponosila obitelj. Svatko je imao neki tajni recept od bake ili prabake koji je čuvao baš taj okus koji se ne da ponoviti ili kopirati. Taj smeđi papirić iz nekakvog rokovnika prelazio je iz generacije u generaciju kao posebno blago. Zimnica je ponos. Zimnica je poklon kojem se svi vesele.
Drijenak, to čvrsto maleno drvo opjevano je u narodnim pjesmama. Jer samo Kraljević Marko može iz suhe drenovine iscijediti tri kapi vode.
Lijepo je i lako otići na tržnicu i kupiti voće za domaći džem, pekmez, marmeladu. Lako je otići u voćnjak i u par sati napraviti veselje za cijelu zimu. Ali vrhunac obiteljske gastronomije je otići u prirodu i nabrati sve što sada dozrijeva.
Proljeće je vrijeme samoniklog jestivog bilja. Koprive, divlji hmelj, šparoge, bljušt. Sve su to proljetne biljke. Većina onog što se iz prirode može jesti u ljeto je već previše gorko, previše aromatično ili je “otišlo u cvijet”. Ali zato je kasno ljeto i jesen vrijeme plodova. Razno divlje voće ili bobice tek sad dozrijevaju i čekaju strpljive berače da ih pripreme i sačuvaju za kasnije.
Na svakom koraku gomile su šumskog voća na kojeg smo gotovo i zaboravili. Dok je u proljeće potrebno i malo znanja da bi se prepoznale fine jestive biljke, plodovi jeseni svima su poznati. Svako zna kako izgleda šipak, kupina ili drijenak.
Šipak
Šipak je kralj. U našoj flori ima mnogo različitih trnovitih divljih ruža i njihovi su plodovi podjednako ukusni i vrijedni. Šipak je među najbogatijim prirodnim izvorima vitamina C. Marmelada od šipka naša je najpopularnija marmelada. Prati nas cijeli život. Bez obzira što sam je u osnovnoj školi dobivao za užinu svaki dan i dalje je volim. Naravno, domaća je marmelada nezamjenjiva. Najbolja je od šipka koji je omekšao od mraza. Dakle treba malo pričekati s branjem. Za to vrijeme možete piti čaj od svježeg šipka. Koji okus, koja svježina!
Drijenak
A tu je i drijenak. To čvrsto maleno drvo opjevano je u narodnim pjesmama. Jer samo Kraljević Marko može iz suhe drenovine iscijediti tri kapi vode. (Osim, naravno Chucka Norrisa). Pekmez od drijenka napravljen na starinski način, samo mukotrpnim, višesatnim miješanjem sa šećerom jedan je od najljepših darova koji nekome možete darovati. Svi su vitamini, koji bi kuhanjem nestali, sačuvani. Odličan u palačinkama, a još bolji uz divljač. Nezreli drijenak može se i konzervirati u slanoj vodi sa začinima te postaje nalik maslinama.
Kupina
Kupina je naše najraširenije šumsko voće. Prava je šteta što se više ne bere. Tone kupina padaju po zemlji, a mi kupine kupujemo na tržnicama. I to one uzgojene, koje nikada ne mogu zamijeniti divlje. Jer nije samo stvar u okusu, nego i u činjenici da ste ih sami nabrali. To im daje odmah važnost i bolji okus. Probajte! Da, bodljikave su. Ali isplati se napraviti džem ili neku dobru savijaču. A i sami listovi daju ugodan čaj.
Maginja
Plodova jeseni ima raznih, ali niti jedan nije tako zapostavljen kao maginja. Zato joj dajem malo više pažnje. Maginja, magunja, manjiga, planika, Arbutus unedo L., zimzeleni je mediteranski grm ili maleno drvo, kožnatih sjajnih listova poput lovora. Narančasto-crveni plodovi su okrugli, debljine oko 2 cm. Kora im je točkasta, slična vrtnoj jagodi ili kori na plodu kineskog ličija. Dozrijeva u listopadu, kada počinje mijenjati boju iz zelene u žutu, narančastu i žarko crvenu. Na stablu istovremeno zadrži nedozrele i zrele plodove te voštanobijele nježne cvjetove. To je jedinstvena biljka u našemu podneblju koja s plodovima i cvjetovima dočekuje zimu. Plodovi su jestivi, ali u svježem obliku samo u umjerenim količinama.
Znanstveni naziv maginje unedo izveden je prema Pliniju od unum tantum edo (jedem samo jedan). Utvrđeno je da u marmeladi od maginja vitamin C ostaje prilično stabilan i nakon dužeg stajanja. Ovo gotovo zaboravljeno voće ima svoju budućnost.
Marmelada, pekmez ili džem? Uglavnom gusto ukuhano slatko voće. U komadu ili nasjeckano ili mljeveno. Riječ marmelada došla nam je iz portugalskog preko francuskog, pekmez je turska riječ, a džem engleska. Da li mi uopće volimo ukuhano voće?
wpDiscuz