U literaturi pučke medicine za kiselicu piše: “Ona jača tek, čisti krv, pospješuje probavu te regulira menstruaciju”, ujedno predstavlja prirodno ljekovito sredstvo kojim se pomaže kod unutarnjih i vanjskih bolesti.
Obična kiselica, kiseljak, kiselo zelje, ili velika kiselica, druga su imena u uporabi za biljku kiselicu. Ona se spominje u zapisima iz starog Rima kao ljekovita i jestiva biljka. Kneipp za kiselicu kaže da nije samo dobar lijek, nego i izvrsna hrana za bolesnike, jer čisti i popravlja krv. U Njemačkoj je kiselica omiljeno povrće.
Kiselica je trajna biljka koja naraste i do jedan metar visine s uspravnom stabljikom, uzdužno izbrazdana, crvenkasta. Listovi su duguljasti, kopljasti, streličasti, mesnati na gornjem dijelu, naizmjenično prirasli uz stabljiku, dok su donji na dugim peteljkama. Cvjetovi su sitni i dvodomni, crvenkasto-zeleni i tvore metlice na vrhu stabljike. Plod je sjajne tamne boje.
Kiselica ima mnogo vrsta i sve su one sličnog djelovanja.
Vrijeme cvatnje joj je u svibnju i kolovozu. Miriše po travi, a okus joj je osvježavajući, kiselkast. Raste na livadama, pašnjacima, u blizini naselja i u vrtovima pretplaninskog i planinskog područja. Sabire se mlado lišće koje se rabi za jelo, cvijet za vrijeme cvatnje, kao i gornji dio biljke u cvatu, koje valja sušiti na toplom i zračnom mjestu u hladu. Sjeme također treba sušiti na toplom mjestu. Korijen vadimo u jesen i sušimo na toplome mjestu.
Kiselica čisti, jača, osvježuje i umiruje cijeli organizam, a izvana uljepšava. U literaturi pučke medicine za kiselicu piše: “Ona jača tek, čisti krv, pospješuje probavu te regulira menstruaciju”, ujedno predstavlja prirodno ljekovito sredstvo kojim se pomaže kod unutarnjih i vanjskih bolesti.
Zapadna pučka medicina rabi kiselicu u liječenju: akni, bolesti bubrega i jetre, zatim za kožne bolesti, čišćenje krvi, srčanih bolesti, kod komplikacija želuca, manjka C vitamina, za pražnjenje crijeva, protiv crijevnih nametnika, kod krvarenja, i za pojačano izlučivanje mokraće.
Ljekovito bilje s kojim se kiselica miješa: bazga, jaglac, gospina trava, kopriva, maslačak, stolisnik.
Ljekoviti sadržaj: Vitamin C 40 do 80 mg, šećer, masti, željezo, klorofil, karotenoid, kalijevi oksalati, oksalne kiseline i tanin.
Kiselica je adstrigent, analgetik, antianemik, antihelmetik, antipiretik, antiseptik, antiskorbut, depurativ, detoksikant, diuretik, emenagog, febrifug, homeopatik, kardik, kozmetik, laksativ, roborans, stomahik, vermifug.
Osobe sa slabim funkcijama, kao i s komplikacijama jetre i žuči, s aktivnim čirom na želucu, ili slabog želuca ne bi smjele uzimati kiselicu. Kiselicu moraju izbjegavati osobe oboljele od gihta, reume, artritisa, kao i osobe sklone stvaranju kamenaca, jer sadrži dosta oksalne kiseline.
Mladi listovi predstavljaju lijek za: anemiju, jer sadrže dosta topivog organskog željeza,
skorbut, jer obiluje C vitaminom.
LIJEČENJE JE VRLO JEDNOSTAVNO. MLADIM ZGNJEČENIM LISTOVIMA MASIRA SE ZUBNO MESO, ILI SE ŽVAČE.
Sprječava upalne procese bronha, sinusa, grla, kože i kod gripe.
Svježi sok izvrsno pomaže kod:
svih upalnih procesa, rana, lišajeva i akni.
Koristi se za grgljanje, ispiranje i mazanje oboljelih mjesta.
ČAJ OD CIJELE OSUŠENE BILJKE RABI SE ZA:
detoksikaciju krvi i cijelog organizma,
bolesti želuca i crijeva (protiv glista)
anemiju,
jače mokrenje,
reguliranje mjesečnog ciklusa,
liječenje raznih kožnih nečistoća.
SJEME:
zaustavlja proljeve kod dizenterije,
umiruje bolove u trbuhu,
zaustavlja krvarenje.
KORIJEN KISELICE RABI SE ZA LIJEČENJE:
žutice,
pijeska i kamenca u bubregu.