Prije devet godina, 19. listopada 2003. godine, u Sarajevu je preminuo neosuđeni ratni zločinac, idejni otac zločina u Trusini i Grabovici, vrhovni zapovjednik agresorskih snaga na našu zemlju koje su uvezene iz istočnih zemalja, te velizdajnik zemlje koji je u ključnim trneucima agresije na BIH izjavio “Ovo nije naš rat” čime je izgubio svaki legitimitet državnika i predsjednika BIH. Naknadno je procurila vijest da je ovaj turski plaćenik zemlju prije same smrti još jedanput izdao ostavivši je u amanet nekadašnjim agresorima na BIH, potomcima Otomana. Umjesto da bošnjačko društvo rasksti s ovom, još jednom BH sramotom oni ga slave gotovo jednako kao Rasima Delića, osuđenog krvnika porijeklom iz “patriotske” ABIH. Što je najsmješnije iz novaca koje uplaćuju i Hrvati plaćaju se komemoracije i znanstveni skupovi posvećeni Aliji. Rasimu itd… I onda kažu nema majorizacije. Jok. Izdajnik je inače, na sramotu BIH, bio prvi predsjednik BIH…
Šta o mladom rahmetli poturu kažu “BH patriote”:
O njegovoj ulozi u političkom životu BiH za Fenu je govorio stručnjak za suvremenu povijest iz Instituta za istoriju Sarajevo Admir Mulaosmanović.
Kako Mulaosmanović ističe, Izetbegovićeva uloga je bila krucijalna kada se govori o političkom organiziranju Muslimana/Bošnjaka.
– Svojim odnosom je nastojao u politiku unijeti moralni princip, što je, valjda, utopističko poimanje politike u takvim ali i ovakvim društvima i političkim odnosima. Također, Izetbegovićev misaoni koncept trebamo sagledavati kao opći, univerzalni, nikako partikularni, kazao je.
Izetbegovićevo konkretno političko djelovanje i misija bili su jasni, dakle, ravnopravna BiH i ravnopravan bošnjački narod u okviru Jugoslavije.
BiH je u 1980-im godinama XX stoljeća izgubila položaj ravnopravne republike zbog silnih političkih previranja u Jugoslaviji.
– Izetbegović je rekao: BiH i bošnjački narod u njoj s ravnopravnim statusom prema drugim jugoslavenskim republikama i narodima. Imao je jasan koncept i kada se zalagao za ostanak Jugoslavije, navodi Mulaosmanović.
Prijedlog Gligorov-Izetbegović za rješenje pitanja Jugoslavije bio je očajnički pokušaj da se pronađe kompromis, u prvom redu između srpskog i hrvatskog rukovodstva.
– Sam Izetbegović je o svojoj ulozi vrlo deterministički kazao: Ja sam samo pratio događaje, nisam mogao biti njihov kreator”. Dakle, Izetbegović je pratio događaje i pokušavao je umanjiti štetu. I čitav problem bošnjačke politike je to što ne kreira događaje i društvenu stvarnost već ih slijedi i pokušava da umanji štetu, ističe Mulaosmanović u izjavi povodom devet godina od smrti Alije Izetbegovića.
Istim povodom svoja sjećanja je rezimirao i član ratnog Predsjedništva BiH Ejup Ganićkoji je kratko rekao.
– Bilo je veoma prijatno raditi s predsjednikom Izetbegovićem u Predsjedništvu BiH. Mnogo toga se promijenilo od onog vremena. Očekivao je mnogo više od ljudi iz svoje bliže okoline.