Daytonski sporazum, odnosno Opći okvirni sporazum za mir u BiH, kako je njegov službeni naziv, napunio je 18 godina. Njegovo punoljetstvo vjerojatno je i pravi trenutak da se razmisli o njegovoj promjeni ili barem doradi. Oko toga za sada nema konsenzusa ni unutar Bosne i Hercegovine, ali ni u međunarodnoj zajednici. Čak bi se moglo reći da je to zabranjena tema, jer je promjena Daytona za mnoge otvaranje Pandorine kutije.
Bošnjaci bi, pak, rado mijenjali Daytonski sporazum. Iako su u Federaciji ostvarili potpunu nacionalnu dominaciju, nezadovoljni su sve izvjesnijim trajnim gubitkom prostora koji su većinski naseljavali u istočnoj Bosni. U RS se vratio relativno mali broj Bošnjaka, a i njihov politički utjecaj u tom entitetu je simboličan. Smeta im i mogućnost entitetskog veta koji Srbi imaju prilikom odlučivanja na državnoj razini, kao i široke ovlasti RS-a. Na kraju, ne odgovara im ni naziv Republika Srpska.Najmanje razloga za zadovoljstvo imaju Hrvati. Glasovali su za neovisnost BiH, u postocima ih je najviše poginulo i protjerano, morali su se odreći Herceg Bosne, a kada se na kraju rezimira što su dobili iz svih tih procesa rezultat je jedno veliko ništa. Ravnopravnost u Federaciji su odavno izgubili, u RS-u je nikada nisu ni imali, a na državnoj razini su žrtve izbornog inženjeringa.
Mnogo je razloga zbog kojih bi Dayton trebalo mijenjati. Prvi je činjenica da je on kao mirovni sporazum u mnogim stvarima ostao nedorečen i da kao takav stvara prostor za manipulacije. Njegov aneks 4, odnosno Ustav BiH, se pokazao kao diskriminacijski u mnogim segmentima, što znači da je nekompatibilan s EU, kojoj BiH teži. Nacionalna neravnopravnost koju je Dayton promovirao također je faktor nestabilnosti u zemlji, a ne treba zaboraviti da su različitim intervencijama međunarodnih dužnosnika već izvršene „tihe“ korekcije Daytona koje su samo pogoršale stanje u zemlji.
( Večernji List )
wpDiscuz