Kemal Mrndžić, bivši čuvar zloglasnog logora Čelebići poznatog po mučenjima i ubojstvima zatočenika srpske nacionalnosti, optužen je da je lagao kako bi dobio izbjeglički status i američko državljanstvo, priopćilo je američko državno odvjetništvo u Bostonu.
“Imigracija u Sjedinjene Države je privilegija, a ako prikrijete kriminalno ponašanje da biste na prijevaru ušli u ovu zemlju, na kraju ćete biti otkriveni”, rekao je vršitelj dužnosti državnog odvjetnika SAD-a za Massachusetts Joshua Levy, prenosi AP.
Mrndžić je tijekom rata bio nadzornik straže u logoru Čelebići, navodi američko Ministarstvo pravosuđa.
Međunarodni kazneni sud Ujedinjenih naroda za bivšu Jugoslaviju utvrdio je da su stražari u logoru ubijali, seksualno zlostavljali i mučili srpske zatvorenike, a tri bivša čuvara optužena su i osuđena za njihovu ulogu u progonu, rekli su tužitelji.
Brojni preživjeli od tada su identificirali Mrndžića kao sudionika u premlaćivanjima i drugim zlostavljanjima u logoru, rekli su tužitelji.
“Uvjeti u zatvoru u Čelebićima bili su izuzetno teški. Stotine zatvorenika mjesecima su bili prisiljeni sjediti u redovima, jedni pored drugih na betonskom podu velikog metalnog hangara. Spavali su na istom mjestu, bez pokrivača i posteljine, “, navodi se u izjavi istražitelja Državne agencije za sigurnost.
Mrndžiću je suđeno pred Tribunalom nakon rata, ali je pobjegao u Hrvatsku i prijavio se kao izbjeglica u SAD-u, lažno tvrdeći u svom intervjuu i molbi da su ga srpske snage zarobile i zlostavljale i da se ne može vratiti kući zbog straha od budućih progona. , rekli su.su tužitelji.
Primljen je u SAD kao izbjeglica 1999., a dobio je američko državljanstvo 2009., rekle su vlasti.
U izjavi za Radio Slobodna Evropa 64-godišnja Milojka Antić, bivša zatočenica logora u Čelebićima, rekla je da “liježe i ustaje uz tablete”. Bila je silovana, mučena i zlostavljana.
Milojka je do 1992. godine živjela u selu Idbar, naseljenom većinskim bošnjačkim stanovništvom. Bila je žrtva pripadnika Teritorijalne obrane i MUP-a, zajedno s još 240 mještana Srba iz nekoliko sela u okolici Konjica, šezdesetak kilometara od Sarajeva.
Među njima je bio i Kemal Mrndžić, bivši nadzornik logora koji je uhićen 17. svibnja u Bostonu, u Sjedinjenim Američkim Državama. U logor je odvedena 15.06.1992. Kako je rekla za Radio Slobodna Evropa (RSE), optužena je za “skrivanje radio postaje”.
Logor je bio smješten u hangarima bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA).
U hangaru šest, prema presudama Haaškog suda, zlostavljani su mještani, a njih 48 ubijeno je u razdoblju od 25. do 27. svibnja. 1992. godine. Samo rijetki žele o tome govoriti 31 godinu kasnije.
Milojka Antić je 2007. godine svjedočila pred Tribunalom u Haagu o silovanjima i drugim oblicima fizičkog zlostavljanja.
Tri desetljeća kasnije i dalje trpi posljedice i plačnim glasom kaže:
“Liječim se od karcinoma dojke, jako sam psihički otišla, to mi je najgore. Teško se nosim, mislila sam da će to s vremenom malo otići iz glave, iz misli, ali sve, kako se stari, svake godine sve više, sve je teže”, kaže ona.
Ne sjeća se Mrndžićevog prezimena, jer su, kako kaže, zatočenice samo čule stražare koji su ih čuvali.
“Bili smo na samom ulazu. Tu je bila vojarna, vojska. Bili smo i u portirnici na samoj kapiji, a oko kruga su bili hangari i ljudstvo, u tim hangarima gdje se držalo streljivo. Pa smo mi samo bi vidjeli tko ulazi na kapiju i izlazi, pa onda tko nam dolazi”, ističe Milojka.
Premlaćivanje, oduzimanje dokumenata, novca i zlata
Borislav Gligorević je iz sela Bradina kod Konjica. U logor Čelebići odveden 25.05.1992. S njim su bili supruga, sin i kći.
“Okupili su nas, došli su sa Zastavom i strpali nas. Odveli su nas – sina, kćer, ženu i mene. Sin mi je tada imao 20 godina. Nekim čudom svi smo preživjeli”, kaže i dodaje:
“Čim su nas uhvatili počela su batinanja. Uzeli su nam sve dokumente, novac, zlato, sve što smo imali. U Bradini su nas natjerali da se skinemo do dna i počeli su nas tući. Onda smo se odvezli u Čelebić, kamion. Puno nas je. Odatle su nas odveli u šest, to je limeni hangar 30 sa 50 metara. Tu sam proveo tri mjeseca”, kaže Gligorević.
Borislav je iz logora Čelebići prebačen u logor Musala u Konjicu, gdje su, kaže, batinanja nastavljena.
“Navečer bi se iskupili i odvodili jednog po jednog. Koga god su izveli, nije se sam mogao vratiti, nego su ga doveli. Više od dvadeset ih je tamo ubijeno. Tukli su nas, skoro isto koliko i nisu.S palicama.Onda je 12. kolovoza Crveni došao križ da nas obiđe.Pokazali smo modrice po tijelima.Oni su to slušali i kad je Crveni križ otišao onda je opet bilo batinanje do iscrpljenosti”, prisjeća se Borislav.
O svemu što je preživio dao je izjave, kako kaže, policiji i SIPI (Agenciji za istrage i zaštitu BiH).
U Sudu BiH sudi se Esadu Ramiću, Omeru Boriću, Šefiku Nikšiću, Adnanu Alikadiću, Mitku Pirkiću, Redži za zločine počinjene nad srpskim civilnim stanovništvom na području Konjica u periodu od maja 1992. do maja 1993. godine. u kojoj je i Bradin.Balić, Hamed Lukomirko, Safaudin Ćosić, Muhamed Cakić, Ismet Hebibović, Enes Jahić, Senadin Ćiba i Željko Šimunović, javlja N1.
wpDiscuz